Silvio Ivandija živi za rukomet: Kod njega nema kompromisa...

Momčad je u rasulu, nanizala je četiri poraza, upravo je otišao i trener, veliko ime, izuzetno karizmatičan tip kojem publika čak ni seriju poraza nije uzela za zlo, a najjači protivnici tek slijede. I sad treba pronaći čovjeka koji je spreman uskočiti u cipele Veselina Vujovića, ali i u 'kašetu brokava'. Takav je, očito, Silvio Ivandija.

Oni nešto stariji pamte ovog 52-godišnjaka iz Osijeka kao solidnog igrača, srednjeg vanjskog Osijeka, Pivovarne Laško, Badela 1862 i Zameta, a igrao je i u Italiji, za Prato i Trst.

Do reprezentacije nije mogao, ispred njega su u to vrijeme bili Perkovac, Goluža, Tomljanović, Gudelj... Na Mediteranskim igrama 1997. bio je dio momčadi koja je osvojila zlato, ali "prave" turnire igrali su neki drugi.

Luka Panza: Ovo mu je kruna karijere

U trenerskoj karijeri već je kratko vodio Zagreb, nakon što je 2005. naslijedio Bruna Gudelja, a vodio je još i Osijek, Medveščak, Trst, Izviđač, Karlovac, Međugorje i Varaždin. Bio je i u Kataru, s El Jaishom je izgubio tri velika finala, bio je i izbornik kadetske reprezentacije Katara, a radio je i sa curama. Ranije je vodio Trešnjevku, a do jučer Lokomotivu.

- Siguran sam da je Silvio Ivandija dobro rješenje za PPD Zagreb u ovom trenutku. Prošao je jako puno toga u karijeri, ima dobar i pravilan razvojni put, a klupa Zagreba dolazi mu kao kruna dosadašnje karijere - kaže Luka Panza, Ivandijin dugogodišnji pomoćnik u vrijeme dok je novi trener Zagreba bio izbornik mladih hrvatskih reprezentacija.

- Radili smo zajedno pet godina i o njemu kao treneru, ali i kao čovjeku, mogu reći samo sve najbolje. Studiozan je trener, koji jako dobro čita i razumije igru, pa često djeluje i po intuiciji. Je li strog trener? Prije bih rekao pravedan, ali nije spreman na velike kompromise unutar sustava kojeg postavi. Siguran sam da će inzistirati na redu i disciplini - rekao je Panza.

Filip Ivić: S njim je bilo lijepo raditi

U reprezentaciji koju su zajednički vodili bili su Mandalinić, Pavlović i Šušnja, igrači s kojima će surađivati i u Zagrebu, a bili su tu i Obranović, Ćorić, Vuglač te dva Ivića, Šime i Filip.

- Evo, baš sam se jutros čuo s Ivandijom, čestitao mu i poželio sreću. On me još s 15 godina uveo u reprezentaciju, postavio me za kapetana, a danas se povremeno čujemo, ostali smo u jako dobrim odnosima - kaže Filip Ivić, koji je za nekoliko mjeseci "promašio" svog bivšeg trenera.

- Teško mi je prognozirati koliko će biti uspješan, ali na osnovu mog iskustva mislim da može uspjeti. Bilo je jako lijepo raditi s njim, rezultati su nam bili dobri, a to je ipak najvažnije mjerilo - dodao je Ivić.

'Rukomet je njegov život'

Ivandija kao trener nikad nije previše bio u medijima, pojavio se kao iznenađujuće rješenje Zagrebove uprave, dobar dio javnosti ga praktički ni ne poznaje.

- Što radi izvan rukometa? Ha, skoro pa ništa. Rukomet je njegov život, odnosno način života. Uz obitelj, naravno - kaže Panza, a Ivić dodaje:

- Zna se on i šaliti, volio je druženja s igračima, ali kad se radi, tu nema šale. Mogu mu samo poželjeti puno uspjeha.

U prvim, kratkim medijskim istupima govorio je o ostvarenju snova, kako je počašćen pozivom Zagreba... No nema vremena za uživanje. Još jučer morao je krenuti čvrsto, odlučno, pokušati posložiti kockice Zagrebove igre. Karizmom će teško biti na Vujinoj razini, ostaju mu rezultati. A to je, jasno, ipak najvažnije.