Igrao sam polufinale Europskog prvenstva pred 15.000 ljudi u Areni, ali je to možda već palo i u zaborav jer nas je malo iz tadašnje generacije. Ne znam je li mi ovo zadnja šansa, ali sve ću dati da izborimo SP, kaže Dario Marinović
PREKO POLJSKE PO SP
Utakmica generacije bez 'futsal Mandže': Naši dinamovci imat će u Ciboni najveći motiv!
Ovo je posebna utakmica, kada i mi kapetani u svlačionici trebamo nešto reći, a takvih je, bez obzira što imam 100-njak nastupa za reprezentaciju, malo. Bilo za kakvu medalju ili, u ovom slučaju, za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Zadnji puta u takvoj protiv Francuske nismo uspjeli, sada vjerujemo da hoćemo.
Ni najiskusniji u hrvatskoj reprezentaciji, poput Darija Marinovića (33), ne mogu se tek tako osloboditi nervoze. Igrao je Marinović i za europsko finale i medalju prije 12 godina u Areni Zagreb, ali sada njega i društvo 40 minuta, možda i nešto više futsala, protiv Poljske dijeli od plasmana na Svjetsko prvenstvo nakon 24 godine. Ozbiljan korak napravili su prošloga tjedna u Koszalinu, odakle su za danas u Zagreb i Draženov dom (19:00) donijeli kapital od gola prednosti (3-2).
- U ovakvim utakmicama, kada ti i neriješeno odgovara, to je ogromna prednost. U prvoj utakmici dojma sam da smo mi bili bolji u drugom poluvremenu, oni u prvom. Nismo se mogli nametnuti, stvarali su nam nered dugim loptama, ali nije to ništa neočekivano kada igraju kod kuće. Otkad igram za reprezentaciju od 2008. godine, uvijek smo imali problema kada bismo se našli u zaostatku ili crnim rupama. Sada nismo padali samo smo čekali naše trenutke.
Došli su kada je dva puta inspiraciju dobio Luka Perić. Dva gola, dvije majstorije, ali... Perića, zbog žutog kartona, nema u uzvratu.
Polufinale EP-a u zaboravu
- Više nas moralo je paziti na žuti karton, Jelovčić, Sekulić, Kustura, Primić... A Perić je pokazao s ta dva poteza kako se rješavaju ovakve utakmice. On je sada u najboljim godinama i nama jako bitan igrač.
Pivot Futsal Dinama prometnuo se, barem taktički, u možda i najbitnijeg igrača Hrvatske, onog koji će zagraditi svaku loptu, podvaliti je ili, kao u Poljskoj, još i zakucati... Ako bismo uspoređivali s velikim nogometom, takav je značaj zadnji puta među 'vatrenima' imao Mandžukić.
- Može se i tako usporediti. On je i ranije pokazivao potencijal, no nećemo se puno osvrtati s hendikepima jer, realno, Poljaci su u još većima. Iako, po zadnjim vijestima, vraća im se najbolji igrač koji je propustio prvu utakmicu zbog ozljede i žutih kartona. Mi imamo na pivotu Sekulića, Mataju koji je odigrao fenomenalne minute, stigao nam je i Đuraš.
Kada je zadnji puta reprezentacija igrala u Zagrebu, protiv Francuske u ključnoj utakmici za prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini i izravan plasman u Uzbekistan, 'dvojka' Doma sportova bila je krcata. Iste prizore trebali bismo gledati danas u susjednom Draženovu domu.
- Vjerujem da će sve biti puno. Zbog potražnje su se i odlučili na Zagreb i veću dvoranu, nakon one utakmice protiv Francuske. Zašto ne okupiti 4000 do 5000 ljudi ako se može.
Skoro toliko njih, upravo u Ciboni, ne pamti zadnju utakmicu s Poljacima...
- Uh, Futsal Dinamo i Lubawa. Nesvakidašnja utakmica (Lubawa u 11. minuti vodila 6-0, nap. a.) koja će, vjerujem, našim dinamovcima biti najveći motiv.
Ima li za Darija Marinovića većega da karijeru okruni nastupom na Svjetskom prvenstvu?
- Igrao sam polufinale Europskog prvenstva pred 15.000 ljudi u Areni, ali je to možda već nekako palo i u zaborav jer nas je malo iz tadašnje generacije. Ne znam je li mi ovo zadnja šansa, ali sve ću dati da izborimo SP!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
