Senad Bašić (50): Izvan seta Mustafu također zovem 'tajo'

Klinci, roditelji, bake i djedovi, svi danas znaju za blesavu obitelj Fazlinović. Bosanska serija “Lud, zbunjen, normalan”, koja se počela emitirati prije pet godina, prikovala je za televizore stanovnike gotovo cijele regije. O tome što je to čarobno u bosanskom humoru i kako su glumci na setu postali bliski kao prava obitelj, razgovarali smo s 50-godišnjim Senadom Bašićem, koji u seriji glumi srednju generaciju obitelji Fazlinović, vječnog rokera Faruka, poznatog i po nadimku Rukvaš.

- Ima onaj klip na YouTubeu kad plemenski vračevi u Africi liječe glavobolju čovjeku tako što ga iz sve snage pljuskaju po glavi i nešto mantraju; većina umire od smijeha gledajući taj klip. To je sjajna metafora bosanskog čovjeka kojeg iz sve snage pljuskaju po glavi, i slijeva i zdesna, već 1000 godina.

Bosanca stalno pljuskaju po glavi i stražnjici

Kad tome dodate da je bosanski čovjek ispljuskan i po stražnjici, već je meni presmiješno... To bi moglo biti objašnjenje zašto svi volimo bosanski humor - kaže kroz smijeh Trebinjac.

Našoj publici prvi put se predstavio još kao student.

Oduševio nas je već prvom ulogom u 'Audiciji'

Glumio je Kjajevic Majka u predstavi “Audicija” 1984. S Emirom Hadžihafizbegovićem i još nekoliko kolega koji su bili među prvim generacijama studenata na Akademiji dramskih umjetnosti, pod nadzorom profesora Emira Kusturice i Bore Stjepanovića, napravili su humorističnu predstavu uz koju se smijala cijela Jugoslavija. Sličan uspjeh danas je postigla i serija

“Lud, zbunjen, normalan”, u kojoj Senad glumi s Mustafom Nadarevićem i mlađim, ali jednako dobrim, kolegom Moamerom Kasumovićem. Ovo mu je prva televizijska uloga nakon rata, a na sceni je već pola svog života. U predstavi “Umri muški” kazališne daske Kamernog teatra 55 već 23 godine dijeli s istim kolegama, no suradnju kakvu ima s glumcima iz serije “Lud, zbunjen, normalan” dosad, tvrdi, nije doživio.- Kad se čujem i vidim s Mustafom kažem: ‘tajo, tajo, znaš šta ima novo’, a kad se čujem i vidim s Moamerom kažem mu: ‘sine, da ti tajo nešto kaže - nemoj da mi odeš u one hipstere’.

Ni s kim nisam toliko intenzivno surađivao kao s Mustafom zadnjih deset godina. Vrlo plodna suradnja, - kaže Senad i dodaje da s Mustafom, koji mu u seriji glumi oca, ima sličan odnos kao sa svojim pravim ocem.

- Otac mi je šaljivdžija i na sve gleda sa zdravim smijehom i radošću. Mustafa, kao i on, ima taj zdrav pogled na život - objašnjava Bašić.

Zgode i nezgode Fazlinovića danas vjerno prate milijuni ljudi u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Sloveniji. Razlog tome je, kaže Senad, jer su oni životno mogući i slični su publici sa svojim benignim pričama i problemima, pa se publika zapravo smije sama sebi.

'Kad ste mene u svim ovim epizodama vidjeli da pušim?'

- Publika voli životno moguće priče i imaginacije, čak i kad su te priče potpuna fantazija, zato što i publika ima svoje fantazije i fikcije često jače i savršenije od mašte samih umjetnika. Publika se voli prepoznati u onome što gleda, voli domaće igrane programe, to joj daje osjećaj pripadnosti i identiteta. Publika voli zabavne igrane programe jer sad i biopsihologija zna da je smijeh zdrav - objašnjava glumac. Privatno je, kaže, sličan Faruku. Odrastao je uz rock bendove poput Led Zeppelina, Pink Floyda, Alex Harvey Banda i baš kao i Faruk, ne razumije turbo-folk maniju. Na snimanju ponekad zna improvizirati, uz odobrenje scenarista Feđe Isovića, no anegdota koje će se zauvijek sjećati nije nastala po scenariju ni improvizacijom nego zafrkancijom.

'Brak je kao ludost Zeusa i Here, prihvatiš razlike i mane'

- U jednoj epizodi pita me Čombe: ‘Rukvaš, imaš cigaru?’ A ja zaboravio što trebam odgovoriti i ispalim kao iz topa: ‘Gdje si ti mene vidio da u ovih 113 epizoda pušim?’ To su producenti ipak ostavili u epizodi. Poslije nekih godinu dana dijete od sedam, osam godina u Mostaru trči za mnom i urla: ‘Gdje si ti mene vidio da u ovih 113 epizoda pušim!’ Sjećam se tog djeteta kao da je jučer bilo - smije se glumac.

Gdje god da se pojavi, Senada će obožavatelji smjesta prepoznati. Slučajni prolaznici, turisti iz Čakovca, molili su ga za fotografiju dok je ispred zgrade Fazlinovića u Sarajevu pozirao našem fotografu. Dobro raspoloženi glumac ispunio im je želju te je s njima zastao nekoliko minuta u razgovoru.

Senad Bašić rodio se u Trebinju, no s obitelji se zbog očeva posla selio 17 puta. Živio je u Konjicu, Beogradu, Ilidži, Sarajevu i uvijek ostao vjeran mostarskom Veležu.

- Naravno, kao Trebinjac u Beogradu navijao sam za Bajevića, Marića i Vladića, mostarski BMV - kaže glumac.

Osim čestih putovanja, djetinjstvo pamti i po čestim laktarenjima sa starijim bratom i mlađom sestrom. Kao srednjem djetetu, nisu mu pridavali previše pažnje, pa se, kaže, za sve morao sam izboriti.

- Još čujem glas svoje majke: ‘Nemoj sve pojesti, ostavi Zijadu. Šta si toliko navalio, ostavi nešto i seki Aidi.’ Ne znam ima li to ikakve veze, ali sam mršav otkad znam za sebe i ne izlazim iz istog broja traperica do dana današnjeg. Još kao student glume sam počeo glumiti i zarađivati na otvorenoj sceni Obala, odmah sam se oženio, dobio kćerku Hanu i sina Skendera i kako su oni rasli, opet sam začuo glas, ovaj put suprugin: ‘Nemoj sve pojesti, ostavi Hani. Šta si toliko navalio, ostavi Skenderu.’ Dakle, laktarenje ne prestaje - kaže kroz smijeh Senad Bašić.

U svoju 49-godišnju suprugu, filmsku i kazališnu producenticu Jasnu, zaljubio se na prvi pogled kad ju je kao gimnazijalac ugledao u sarajevskom tramvaju. I danas se sjeća da je u kosi nosila crvenu traku. Bilo je nešto posebno u vezi nje.

'Što sam stariji, sve sam djetinjastiji'

- Pogled, osmijeh, priča, dodir, ljubav.... Brak nije med i mlijeko. Brak je više kao ludost Zeusa i Here. Jednostavno se prihvate nepromjenjive razlike i mane između partnera, a razvijaju se vrline i sličnosti. Mi to tako - objašnjava Senad tajnu svog 30-godišnjeg braka.

Supruga Jasna djelomično je zaslužna za njegov odabir profesije. Iako se Senad još u osnovnoj školi zaljubio u književnost, shvatio je da želi biti glumac tek kada mu je supruga u vojsku poslala knjigu “Majka hrabrost” Bertolta Brechta. Kad se vratio u Sarajevo, opet na Jasnin nagovor, otišao je na prijamni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti. Prošao je iz prve, a danas ondje predaje glumu. Nije, ističe, strog profesor ni otac, jer ni sam ne voli rigidne autoritete.

- Moji studenti uče mene, a ja podučavam njih. Zajedno razvijamo pozitivnu interakciju i sinergiju među nama. Svaka generacija nosi svoje glumce koji će obilježiti svoje vrijeme. Vidim da se čvrsto bore za svoju ‘šaku soli’ - kaže Senad.

Kći Hana i sin Skender nisu krenuli očevim stopama jer su vidjeli koliko je gluma stresan i neizvjestan posao. Dok je njima neugodno gledati oca kako glumi, Senadov rad pozorno prati i voli njegova 9-godišnja unučica Ena.

- Kad je imala četiri godine i kad bi me vidjela na ekranu da se ljubim s glumicama, pogledala bi u moju suprugu, svoju baku. Bila je ljuta i ljubomorna. Stvarno ima nešto urođeno u ljudskoj prirodi u vezi ljubomore - kaže s osmijehom Senad i dodaje da uživa u ulozi djeda i u igranju s Enom.

- Što su glumci stariji, sve su djetinjastiji i potreba za igrom sve im je veća. Unuka mi dođe kao šlag na torti. Igramo se raznih budalaština: Monsterhighice, Frankenstine, Drakulaure... ma skroz sam u trendu.