Čakovčanin Luka (19): Imam žensko srce, ali živim muški...

Prestali su mu raditi srce i pluća. Liječnici su ga prikopčali na aparat koji ga je održavao na životu. Šest dana je ležao u induciranoj komi na KBC Rebro.

- Roditelji su stajali ispred bolničke sobe. Odjednom nisu čuli uređaj koji je pratio otkucaje moga srca. Stalo je - rekao je Luka Vugrač (19). Trebao je hitnu transplantaciju. Liječnici su mu s 13 godina dijagnosticirali kardiomiopatiju, bolest srčanog mišića. Godinama su ga na životu održavali lijekovi.

Život uz ograničenja

- Živio sam život s 90 posto ograničenja. Nisam ni u čemu smio pretjerivati - prisjeća se Luka. U travnju 2011. godine stanje mu se znatno pogoršalo. Osjećao je slabost, nemoć i jake bolove u trbuhu. Njegovo iscrpljeno srce više nije izdržalo. Prestalo je raditi. Život mu je visio o niti. Šest dana liječnici su davali sve od sebe da nađu donora za Luku koji je bio na aparatima. Uspjeli su. Presadili su mu srce Zagrepčanke. Uslijedila su četiri mjeseca intenzivnog i mukotrpnog oporavka.

- Nisam mogao zakopčati košulju, ali bio sam odlučan da ne ostanem prikovan za krevet - rekao je Luka. Do danas se u potpunosti oporavio.

Pio 20 tableta dnevno

- Nakon zahvata pio sam 20 različitih tableta dnevno. Sada dnevno pijem samo tri vrste, kako mi tijelo ne bi odbacilo organ - rekao je Luka. Novi život iskorištava u potpunosti.

Kaže, ne pada mu napamet ispustiti ovu šansu. Talentirani informatičar završio je srednju školu, a lani u kolovozu, uz pomoć i podršku roditelja, osnovao tvrtku KGV projekt za mobilne i web aplikacije. Do sada je radio na desetak projekata, a radno vrijeme mu je osam sati. Iako je lani trebao upisati Fakultet elektronike i računarstva, na koji ima direktan upis zbog dobrih ocjena i natjecanja, Luka je odlučio pauzirati godinu i posvetiti se poslu.

- Ne moram sve. Stignem. Uz fakultet i posao ne bih imao vremena živjeti. To nikako ne bih htio propustiti. Sada sam šef sam sebi - kaže. Upravo su ga ambicija, snovi, neizmjerna volja i silan trud spasili.

Poslušao liječnike

- Prva godina nakon zahvata bila je najbitnija. No poslušao sam savjet liječnika: Radi što god želiš dok god osjećaš da to možeš. Tako je i bilo - kaže Luka. Upravo to je bio ključ za njegov oporavak. Također, znao je da se ne smije opterećivati prošlošću i teškim danima.

- Nikad me nije zanimalo tko je donorica, je li cvjećarka, informatičarka ili bikerica. Lijekovi koje sam pio vrlo su jaki i pacijenti koji su prošli transplantaciju često se nađu u stanju zbunjenosti, počnu se poistovjećivati s donorom. Želio sam iskoristiti novi život koji mi je dala, ali biti ja. Novi ja. I uspio sam. Beskrajno sam njoj i obitelji zahvalan na ovoj šansi koju su mi pružili - govori Luka.