Heroj pa pljačkaš: Postao je junak, a onda ga uhitili kolege

Kajem se i žalim što sam to napravio. Da mogu vratiti vrijeme, vratio bih ga. Nisam znao što da radim, započeo je ispovijest Stjepan Orešković (45), koji je 21 godinu radio kao policajac u Opatiji.

Razgovarali smo s njim u jednoj konobi u Lovranu. Pred nama je sjedio potpuno slomljen čovjek.

- Ispričavam se gospođi iz zlatarnice. Znam da sam osramotio cijelu policiju, prijatelje, obitelj. Ja ću svoj dug ‘platiti’, ali djeci će uvijek ostati teret da im je otac policajac razbojnik - očajan je Orešković. Kaže da nema odgovor zašto je opljačkao poslovnicu za otkup zlata u Lovranu. On, supruga i dva sina stara 20 i 13 godina preživljavaju s 1700 kuna, koliko ostane nakon što plate kredit u švicarcima. Suprugina plaća također je opterećena kreditom. Nakon što mu je supruga 2008. godine teško oboljela s dijagnozom početka raka koštane srži, sav raspoloživi novac izdvajali su za njezino liječenje.

- Zbog te financijske situacije u meni kuha već godinu dana. Pred kraj mjeseca nemam ni za kruh. I tako godinama. Posuđujem od prijatelja po 100, 200 ili 500 kuna, pa im vraćam na plaći. Nakon noćne smjene u 8 sati odlazim na gradilište kopati kanale za nekoliko stotina kuna. Kolegama sam rekao da ne bacaju boce nego da mi ih ostave, a ja sam ih poslije nosio na otkup da bi skupio za kruh i mlijeko. Vjerujte mi, bio sam na rubu da idem kopati po kontejnerima - priznao je.

Od druge polovice siječnja zbog ozljede noge završio je na bolovanju. Kobnog jutra 23. veljače nije imao ni kune u džepu. Noć prije nije spavao, a u njemu je kuhalo.

- U glavi mi je bio košmar. To jutro je zapadao veliki snijeg pa sam mislio da me neće ni primijetiti. Uzeo sam službeni pištolj, zataknuo ga za pojas, na glavu stavio kapu, naočale i šal oko vrata i krenuo. Nisam znao kamo ću. Cilj mi je bio samo doći do novca i nikoga ne ugroziti. Morao sam platiti račune za struju i vodu, trebalo mi je više od 2500 kuna da nas ne isključe. Ugledavši poslovnicu za otkup zlata u središtu Lovrana, stavio sam šal preko lica, ušao, prišao zaposlenici i rekao: ‘Daj mi lovu’. Podigao sam majicu i otkrio pištolj, a ona mi je predala kuvertu s novcem i još jednu sa zlatom - detaljno je opisao.

Plijenom je platio dug u trgovačkom centru i kupio namirnice, a potom platio režije. Dio zlata je prodao i kupio mlađem sinu pokaz za autobus. Sljedećih osam dana dok ga nisu uhvatili, smršavio je i nije mogao spavati. Kaže, da ga nisu našli, sam bi se prijavio i priznao jer ne bi mogao više živjeti s tim. Predao je i ostatak zlata. Suspendiran je te će vjerojatno dobiti otkaz. Oni koji ga poznaju kažu kako ga ne osuđuju jer misle da je to učinio iz očaja.

Bio je policajac mjeseca: Policijskim autom je krčio put kako bi roditelji s bolesnom bebom stigli do bolnice

U svibnju 2012. Stjepan i njegova kolegica dobili su obavijest da istarskim ipsilonom iz Pule prema Rijeci juri Passat. Vozač je žurio jer je u automobilu bila beba koja je prestala disati. Sekunde su bile u pitanju. Stjepan je pričekao Passat, upalio je rotirke i doslovno krčio put kako bi roditelji i dijete što prije stigli u riječku bolnicu. “Šef mi je samo rekao: ‘Učinite sve što možete.’ Tako smo i napravili”, rekao je tada ponosno Stjepan.

Snimile ga kamere jer je nakon pljačke otišao u poštu...

Iz poslovnice Auro domusa u Lovranu Stjepan Orešković odnio je oko 5000 kuna u novcu i zlatu. Odmah nakon prepada krenuo je u obližnju poštu platiti račune. Skinuo je šal s lica i tad su ga snimile nadzorne kamere na ljekarni preko puta pošte.