Matino blago: Nekad je bila tek Eva, a danas imam 120 krava...

Kupio sam Evu kako bi mi djeca imala domaće mlijeko. Ona je svaki dan davala oko 30 litara mlijeka, a svi su mi se smijali jer je bila premršava, prisjetio se Mato Kovačević (65) iz Poloja kraj Pleternice. 

Od prve krave Slavonac je ostavljao pomladak koji se s godinama širio da bi danas na farmi imao 120 krava koje su sve potekle od njegove prve ljubimice Eve, a koje mu svakog dana daju 1200 litara mlijeka. 

Ponosan je jer je farmu, koja se prostire na tri hektara zemlje, podigao bez ijednog kredita. Kako mu se imanje širilo, otkrio je, obilazili su ga bankari i nagovarali na kredit. Neki prijatelji su mu isto to savjetovali, no, ističe, nije ih poslušao te nikad nije bio u financijskim problemima.

– Na kredite nikad nisam htio ni pomisliti. Imam deset traktora, kombajne, kosilice, prevrtače, balirke i sakupljače. Sve sam kupio zarađenim novcem. Na imanju rade tri čovjeka. Posla ima od jutra do mraka, a u radovima je angažirana cijela obitelj. I unuka završava Veterinarski fakultet i planira raditi ovdje – objasnio je Kovačević. 

Iako mu se mještani Poloja dive jer je od jedne krave došao do 120 iz vlastitog uzgoja, ističe kako mu je od početka bio cilj pratiti razvoj stoke od rođenja do kraja života. 

Hranu koju krave trebaju obitelj proizvodi na 120 jutara zemlje, od čega 50 jutara služi za ispašu gdje njegove simentalke provode svaki dan. Mnogo zemlje u selu i susjednim selima, kaže, ima u zakupu. Puno pažnje pridaje ekološkom uzgoju pa ne koristi umjetne dodatke.

Farmer nas uvjerava kako je sav zarađeni novac uvijek ulagao u proizvodnju i širenje poslovanja pa nema problema s plasmanom robe na tržište. Sve što se kod Kovačevića proizvede nađe svoj put do kupca.

– Nikome nisam dužan ni lipe. Od 1971. kroz moje štale prošlo je najmanje 300 krava, a svake godine prodam barem deset koje onda nadomjestim s mladom teladi. Prije sam prodavao mušku telad, a sad imam 20 bikova, no želja mi je proširiti taj broj do 60 komada jer se više želim posvetiti i tome poslu. Žao mi je samo što u Požegi više nemamo mljekaru koja je propala, a s kojom sam uvijek dobro surađivao te su brojni moji kolege živjeli od nje – dodao je Slavonac.

Mato: Tko zna gdje bih danas bio da nisam kupio svoju Evu

- Moja obitelj je skromna bila i takva je ostala. Nismo megalomani. Volimo prirodu i zemlju te ne mogu zamisliti da se bavim nečim drugim. Svakog jutra sam budan već od četiri sata i spreman za posao. Tko zna gdje bih bio danas da 1971. nisam kupio Evu – rekao nam je. Osim krava, na imanju smo zatekli i tri konja koja je kupio unukama.