• Članak
  • Komentari 53
  • Share 1
  • Tweet10

Mile Dedaković Jastreb (59) zapjevao je tek nakon rata

Mile Dedaković je prvi put u Vukovar nakon rata otišao 15. siječnja 1998. i tada je i prvi put zapjevao. No svoje zapovjedništvo u Vukovaru posjetio je tek ove godine

Četvrtak, 18. 11. 2010. u 08:00    Piše: Romana Bilešić

Vukovar je napravio sve osim čuda. Tri smo mjeseca na sebi zadržavali glavninu neprijateljskih snaga, govori nam Mile Dedaković Jastreb (59). Umirovljeni stožerni brigadir napustio je JNA i pridružio našoj vojsci 1991. godine. Bio je i ostao legendarni i prvi zapovjednik obrane Vukovara. Nakon njegova pada optužili su ga da je ukrao novac za naoružanje Vukovara te da je rušitelj ustavnog poretka, no sve su optužbe odbačene. Jastreb kaže da je danas ponosan čovjek. I kao otac, i kao vojnik, i kao suprug. 

- U Vukovar sam prvi put otišao 15. siječnja 1998. godine. I tada prvi put zapjevao. Ja sam Šokac i volim pjevati. No zarekao sam se da neću pjevati dok ne riješimo pitanje Hrvatske. Kad je Vukovar pao, rekao sam da neću pjevati dok ne uđemo u Vukovar - prisjeća se Mile Dedaković Jastreb. I danas će ga preplaviti emocije svaki put kad se sjeti tog vremena i tog razdoblja života. Na pitanje kako se osjećao kad je prvi put nakon pada ušao u Vukovar, Jastreb će zašutjeti. Nakon poduljeg razmišljanja iskreno priznaje da mu je bilo jako teško. 

- To su bile strašne emocije. Prvo sam otišao na groblje, potom u crkvu pomoliti se, pa sam prošao kraj svog zapovjedništva... I naposljetku obišao najteže točke obrane, Sajmište, Trpinjsku cestu... No u svoje zapovjedništvo otišao sam tek ove godine - priznaje Jastreb. Njegova najmlađa kći Jelena (16) poštuje Vukovar i puno toga o njemu zna te je izrazila želju da ga posjeti s ocem. Priznaje da je Jelena bila u šoku i nevjerici kad je vidjela kako izgleda zapovjedništvo. 

- To je strašno skučeno, nisko. Moja Jela hoda polako i pita me koliko nas je bilo unutra. Odgovaram joj da nas je bilo 20 i pokazao joj gdje su bili kreveti. Čudila se kako je na taj mali prostor stalo deset kreveta. Kad sam joj objasnio da tu nitko nije spavao u pidžami nego u čizmama i uniformi, zanijemila je. Pokazao sam joj i zahod u kojem sam se umivao i brijao svako jutro. Niti jedan dan to nisam propustio, bez obzira na paljbu granata i mitraljeza - govori Jastreb. No vjeruje kako će se Vukovar izvući iz svih poteškoća. Svoje gnijezdo sa suprugom Terezom (45) savio je u Ferdinandovcu, gdje uspješno vode svoje malo carstvo - plantažu jabuka. U poslu im, uz Jelenu, pomaže i druga kćer, Kristina (23). Ljubav prema voćkama rodila se još u djetinjstvu kad je sanjao da ima nešto svoje. 

- Na deset hektara zemlje imamo deset sorti jabuka. Svaki dan, bez obzira na vrijeme, moja Tereza i ja odemo vidjeti voćnjake. Volim ići s njom jer oboje imamo strašnu moć zapažanja - kaže Jastreb. Na pitanje planira li se baviti politikom, Jastreb odmahuje glavom. Nema on, kaže, živaca za to. 

- Imao sam priliku baviti se politikom, biti u Saboru i nekim drugim institucijama. Međutim, uvijek sam govorio da sam spreman uraditi sve za Hrvatsku. Ali ne da u uredu gubim vrijeme - kaže Jastreb. Iako mu je pokojni Ivica Račan bio prijatelj, u politici nisu našli zajednički jezik.

Mir pronašao uz suprugu na plantaži jabuka

Jastreb i Tereza život su posvetili plantaži jabuka. Zidovi dnevnog boravka u Ferdinandovcu prepuni su Jastrebovih priznanja i odlikovanja, a posebno mu je drago priznanje Vučedolska golubica.    


Pročitajte više vijesti iz rubrike Sudbine.

Tagovi: zapovjedništvo, rat, mile dedaković jastreb

Izdvojeni komentari 53 komentara Pogledaj sve komentare
18.11.2010., 09:13

LowRider: Za razliku od države i vladajućih, mi "obični" građani ćemo Vam uvijek biti zahvalni! Ponos Hrvatske - Vukovar i branitelji

18.11.2010., 09:23

plavi...: mene interesira zašto na srpskim kućama koje vode prema groblju nema upaljene svijeće i zašto ni danas nakon toliko godina ne odaju bar tu simboličnu gestu naravno svi srpski lokali rade na današnji dan i uzimaju pare opet nama koji pohodimo nešto jako sveto i bolno

18.11.2010., 10:04

neutral: Svim nasim borcima i civilima koji su zivot dali za nasu domovinu zelim nek im je laka hrvatska zemlja. o tome tko je koga izdao neka pricaju branitelji i oni koji su sudjelovali u tim tragicnim zbivanjima a ne vi ili ja koji ili niste bili tamo ili ste bili djeca,postoje svjedoci i njih treba poslusat sta nam imaju za rec. Osobno moja je obitelj platila cijenu rata,otac mi je bio zapovjednik,bojnik po cinu nakon umirovljenja,4 godine ratovanja,tri puta ranjavan,17 gelera u tijelu jedan u glavi,90% ratni vojni invalid, od drzave prima mirovinu i invalidninu a stana ,zemlje ili kredita se odreko jer kako kaze nije isao u rat kao dragovoljac da bi se danas drzava za njega brinula. i nakon svega sta je prosao sa svojim deckima nikada me nije odgajao da mrzim srbe ili da ih danas prezirem,cijeli mi je zivot ponavljao da je oprost u nasoj vjeri ali da zaboravit nikad ne smijemo, e pa ljudi moji ako on kao svojevrsni heroj moze oprostit mogu i ja, ALI ZABORAVIT NIKAD NECEMO.... prikaži sve

Ne slažeš se? Komentiraj!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.

Budite naš čitatelj reporter Obrazac
telefon: 01/24-24-242 e-mail: reporter@24sata.hr Sve priče objavljene u tiskanom izdanju nagrađujemo sa 100 do 1000 kuna. Šaljite i na MMS: 099/224-2424, SMS 662024 (1,24 kn za sve operatere).

Zatvori / Otvori toolbar
101 do 10. rođendana