Obavijesti

News

Komentari 33

Oni su jači od sudbine: Priče ljudi koji su pobijedili smrt...

Oni su jači od sudbine: Priče ljudi koji su pobijedili smrt...
9

Ovo su šokantna svjedočanstva Hrvata koje su liječnici i obitelj otpisali, no oni su pobijedili neizliječive bolesti, teške nesreće, misteriozne dijagnoze i crne misli

VIDEO

Svako jutro, kad otvorim oči, nasmijem se onoj djevojci u ogledalu, namignem joj i počnem dan riječima: ‘Raduj se, čeka te još jedan prekrasan dan! Uživaj, nasmij se, blistaj... Ovaj je život veličanstveno putovanje, puno izazova, zamki, uspona i padova, suza i radosti, koje je nemoguće dostojanstveno proći bez puno hrabrosti, ljubavi i vjere’ - napisala je na svom profilu na Facebooku bivša saborska zastupnica SDP-a, danas predsjednica uprave Hrvatske lutrije Brankica Crljenko. Neurokirurg Miroslav Vukić odstranio joj je 24. rujna tumor iz leđne moždine velik 15 x 11 milimetara.

Hrvoje Jelavić/Pixsell

Što je najgore, bio je smješten na vrlo nezgodnoj poziciji između vratnih kralježaka CV i CVI, baš u dijelu u kojem se nalazi splet živaca koji utječu na pokretljivost ruku i nogu, pa je rizik od potpune nepokretnosti i oštećenja živaca prilikom operacije bio vrlo visok.

Da bi oslobodio pristup tumoru, prof. Vukić je izvadio kralješke CV i CVI u bloku, otvorio leđnu moždinu i u cijelosti odstranio tumor. Potom je sve vratio na svoje mjesto, a da pritom nije oštetio niti jedan živac.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

- Drugi dan nakon operacije stala sam na svoje noge. Sad sam dobro, sama se odijevam, češljam, jedem i hodam, a PHD analiza utvrdila je kako se radi o dobroćudnoj novotvorevini kralježničke moždine. Sretna sam jer je najteže iza mene, a čeka me puno vježbe, strpljenja i upornosti - rekla je Crljenko i javno zahvalila svima koji su bili uključeni u njenu borbu s bolešću i koji su je vratili među žive.

Život mu visio o niti

Ratne 1991. činilo se da će otpisan biti i Marijan Vondra (48). Hrvatski branitelj iz Daruvara, tad zapovjednik satnije, teško je stradao u Bročicama kraj Novske, a život mu je doslovno visio o niti.

- Bio je listopad, a mjesec prije, 17. rujna, napunio sam 24 godine. Trebali smo otići na teren i provjeriti situaciju. Otišao sam i, eto, dobio po fanfari - kroz šalu počinje svoju priču Marijan.

Facebook/Marijan Vondra

Svojim je vojnicima uvijek govorio da, ako netko nastrada, ostave sve i ranjenom suborcu priteknu u pomoć. Tog 15. listopada i on se našao u toj situaciji.

- Prešli smo preko željezničkog mosta i sišli do ceste. Dolje su bile tri kolone tenkova M 84. Cilj im je bio prebaciti pontonski most kako bi Novsku i okolicu sravnili sa zemljom. Uz mene je bio moj kurir Željko Glavica. Rekao mi je da ne može više nositi ni pušku ni snajper, a ja sam mu rekao neka to sve baci u rijeku i oslobodi se tereta. U tom trenutku začuo sam fijuk i više ništa - prisjeća se Marijan. Tek je poslije od suboraca i Marka Tomljanovića Gavrana doznao da ga je pogodila granata, a šrapnel mu se zabio u mozak. Krvavom i nepomičnom zapovjedniku, unatoč topovskoj paljbi, vojnici su odmah pritekli u pomoć, smjestili ga u vozilo i odvezli u kutinsku bolnicu.

Nije bilo Hitne pomoći kao danas. Kamo god bi me moji dečki dovezli, samo su vikali da voze za Zagreb. Nitko od liječnika nije htio dirati glavu.

Iznova sam učio čitati, pisati i govoriti, a sve se raspalo

Došao sam u KBC Zagreb i završio na hitnoj operaciji. Geleri su mi u mozgu svojim pritiskom oštetili živac te mi je paralizirana lijeva strana tijela. Tijelo mi je bilo izbušeno kao švicarski sir i u komi sam bio 105 dana. Zanimljivo je da sam se iz nje probudio baš 15. siječnja 1992., na dan kad je Hrvatska priznata - pripovijeda Marijan. Uz njegovo je uzglavlje bdjela brižna majka, no kad se probudio, vidio je drago lice svoje tete Slavice.

- Malo prije toga usnuo sam čudan san, da prolazim kroz neki tunel pun svjetla. Nisam osjećao težinu, kao da sam lebdio, kad sam se našao na nekoj livadi punoj cvijeća i potoka. No čuo sam glas: ‘Marijane, ti još nisi za ovo mjesto, vrati se odakle si i došao’. I tad sam otvorio oči. Vidio sam tetino ozareno lice i čuo riječi: ‘Ma nisi se ti džabe borio’. I tad sam počeo plakati - priča Marijan.

Oporavak je bio težak. I spor. U Krapinskim Toplicama prošao je dugu rehabilitaciju, a majka ga je iznova učila govoriti, pisati, jesti, hodati. Na svako pitanje gdje mu je zaručnica, majka bi nekako izbjegla odgovor. Za Uskrs 1992. donijela mu je njen zaručnički prsten, a Marijanu je bilo jasno da je njegova Snježana od njega digla ruke.

- I ne samo to. Život mi se naočigled raspadao, a još me dodatno psihički ubijalo što ne mogu biti uz svoje dečke na borbenim linijama, što se više ne mogu boriti za domovinu...

- Dugo mi je trebalo da shvatim kako sam sebe moram smiriti. Nakon silne patnje sabrao sam se, nastavio liječiti se i odlaziti na rehabilitacije. Iako s njima nisam bio na prvoj crti bojišnice, sa suborcima sam u mislima bio svaki dan, a njihovi su mi posjeti liječili dušu - govori Marijan.

U rano proljeće 2000. u daruvarskom kafiću srce mu je brže zakucalo zbog lijepe Ivane (41). U njoj je pronašao ljubav, snagu, utjehu i sigurnost. Njegov tužan i kaotičan život s lakoćom je pretvorila u oazu sreće i reda te sve dijelove slagalice posložila na pravo mjesto. Kako su bili već zreli ljudi, nije im dugo trebalo da shvate da su suđeni jedno drugom.

Vjenčanje je uslijedilo brzo, a nakon samo nekoliko mjeseci, u studenom, zajednički su život oplemenili djevojčicom Martinom, koja danas ima 13 godina. Godinu dana kasnije obitelj Vondra dobila je još jednog člana, kćerkicu Antoniju. Iako su vremena za branitelje bila sve teža, djevojčice i brižna supruga uvijek su bile uz Marijana i davale mu snagu da izdrži sve nedaće i izazove. Stoga ne čudi što i danas s ljubavlju i ponosom gleda u suprugu i kćeri.

Isključili su je s aparata,a ona se vratila u život

- Živim za svoje tri cure i one su sve što imam. Za sada je dobro, a ne znam kako će biti na kraju. No što je bilo, bilo je. Bog je htio da preživim, a živjet ću sve dok me ne pozove gore - zaključio je Marijan. 

A Bog je htio da preživi i Splićanka Diana Ćubrić (59). U siječnju 1995. na nju je naletio tegljač dok je vozila motocikl. Preletjela je cestu, pritom joj je pala kaciga, a u bolnicu je stigla sa smrskanim koljenom, skočnim tetivama, natučenom kralježnicom i potresom mozga. U komi je bila osam dana

Davor Puklavec/Pixsell

- Bila sam na aparatima, ali sam čula sve što se oko mene zbiva. Čula sam liječnike kako mojim roditeljima govore da neću preživjeti i da je najbolje da mi isključe aparate. Kad su mi isključivali aparate, sve se oko mene zacrnjelo i pojavili su se gusti i teški crni i sivi oblaci. Provlačila sam se kroz njih i bilo mi je vrlo tijesno i neugodno. Iznenada se ispred mene pojavio lik s dugom smeđom kosom, plaštom i štapom. Načinio je pokret rukom kao da me zaustavlja i potom rekao: ‘Nije još vrijeme za tebe’. I tad sam se probudila - posvjedočila nam je Diana. Ta tragedija ju je sasvim promijenila.

Potpuno se okrenula alternativi, uz čiju je pomoć i prohodala.

- Vjerujem da će prava smrt, kad za nju kucne čas, sigurno biti drukčija - rekla nam je Diana. Danas, 19 godina kasnije, ima Alternativni studio Atlantida, koji uspješno vodi sa suprugom Tomislavom. 

Doslovno umrla tijekom poroda

Iako se za nju pripremala cijelu trudnoću, smrti se nimalo ne boji hrabra Ramona Petanović (43) iz slavonskog mjesta Tomica. Iako joj je prethodnih šest trudnoća i porođaja prošlo bez poteškoća, trudnoća s Gabrijelom zakomplicirala se, i to već u početku, a ona je doslovno umrla tijekom porođaja.

– Rekli su mi u 16. tjednu trudnoće da imam placentu previju, stanje u kojem se posteljica bebe smjestila na ušću vrata maternice. To je značilo da ću morati na carski rez, ali da su moguće i druge komplikacije. Liječnik mi je rekao da bi za mene bilo najbolje da nisam trudna, ali moja obitelj i ja na to nismo mogli pristati – beba je bila tu i nije bilo povratka - prisjetila se Ramona. U 35. tjednu trudnoće, pet tjedana prije termina, počeli su trudovi i morala je na carski rez. Bila je u općoj anesteziji.

- Izvadili su Garbijelu, ali se toga ne sjećam. Sjećam se samo da sam u jednom trenutku čula medicinsku sestru kako viče: ‘Izgubit ćemo ženu!’ Nisam mogla otvoriti oči, počelo me gušiti i nisam više mogla disati. U tom sam trenutku izašla iz tijela, a probudila sam se na intenzivnoj njezi - govori Ramona.

Njen posljednji porođaj bio je najteži i najgori dan u Marijevu životu. Prvo je vidio tek rođenu kćer i čuo da krvari iz pupkovine, a potom saznao da je Ramoni puknula maternica, da joj je prestalo kucati srce, da je izgubila tri litre krvi i da je voze na reanimaciju.

- Trčeći s odjela neonatologije do druge strane bolnice, nisam prestajao plakati. Čuo sam glas iz srca koji mi je rekao: ‘Sad je sve u redu’. Tu rečenicu čuo sam nešto kasnije i od liječnice na neonatologiji, ali i liječnice koja se brinula za Ramonu.

- Gospodine, bilo je kritično, ali sad je sve u redu - rekla mu je liječnica. Kad se Ramona oporavila, sa suprugom se dogovorila da će posvojiti još troje djece.

- Kad sam već preživjela i moja djeca nisu postala siročad, osjećali smo potrebu usrećiti mališane bez obitelji. Sad imamo još tri predivna dječaka - rekla je Ramona te dodala kako se više ne boji ničega, pa ni smrti.

Udario ju je vlak

Stolnotenisačica Maja Šuman (21) iz Červar Porata kraj Poreča krajem ljeta 2010. godine stigla je u Zagreb na školovanje. U listopadu na pružnom prijelazu blizu učeničkog doma udario ju je vlak. Imala je kapuljaču na glavi i slušala je glazbu, pa ga nije čula ni vidjela. Prognoze su bile stravične. Imala je teško ozlijeđenu glavu, prijelom bedrene kosti i potpuno smrskan skočni zglob jer ju je vlak vukao po zemlji. Borila se za život. Iz dana u dan prikupljala je snagu, a tri mjeseca nakon nesreće nadljudskom životnom snagom i voljom vratila se u školske klupe zagrebačke 3. gimnazije. Uz pomoć kolega i susretljivost profesora uspješno je završila školsku godinu. Iako je još hodala pomoću štake i nesigurno stajala, Maja nije mogla izdržati da ne uzme reket u ruke i ponovno zaigra stolni tenis. 

Željko Hladika/24sata

Tijekom ljeta puno je plivala i vježbala. Oporavljena je krenula u 4. razred zagrebačke gimnazije i odmah počela redati odlične ocjene. Nastavila je trenirati stolni tenis i godinu nakon nesreće ponovno igra na turnirima.

Tri mjeseca bila je u komi

Život Martine Rukavine (21) iz Zagrađa kod Pleternice visio je o koncu nakon što je ispala iz školskog autobusa. Njena prijateljica Katarina Mihaljević je podlegla teškim ozljedama, a Martina je pala u komu, iz koje se nije budila tri mjeseca.

- Imala je puno operacija na glavi i nogama, a bila joj je oštećena i kralježnica. Rekli su da će vjerojatno ostati biljka. No nakon tri mjeseca  ona se probudila. Nije govorila, nije jela, nije hodala, ali i buđenje je bilo uspjeh. Njena volja bila je nevjerojatna jer je svakim danom sve više napredovala. Čudom je progovorila, čudom prohodala i ovo što je ona danas pravo je čudo - kažu tata Mijo i mama Snježana, koji su se strašno žrtvovali kako bi njegovali Martinu. Završila je srednju školu za djecu s posebnim potrebama u zagrebačkoj Dubravi, za upravnog referenta.

Unatoč svemu što je proživjela optimizam ju nikad nije napuštao

Iako tegobe koje trpi nemaju neko poznato, zvučno ime, Šibenčanka Helena Jakoliš (25) godinama je hodala na rubu života i smrti. Sa 17 godina dobila je jaku upalu pluća, krvni tlak su joj jedva spustili, a lupanje srca postalo je neizdrživo. Uza sve to pogodili su je aspirinska astma te ozbiljne alergije, a krenuli su problemi i s crijevima. Od jakih bolova, grčeva i zatvora izgubila je 15 kilograma u samo tri mjeseca, pa nakon toga još 15 kilograma. 

Dino Stanin/Pixsell

Pronašli su joj i mikroadenom na hipofizi, iz dana u dan bila je sve lošije, a liječnici isprva nisu imali pojma što joj je.

Zbog preosjetljivosti na hranu izgubila je 30 kilograma

Tek prije godinu dana na Rebru su joj dijagnosticirali celijakiju - doživotnu autoimunu bolest zbog koje ne podnosi gluten i mora izbjegavati gotovo sve proizvode koji u sebi sadrže žitarice.

- Crijeva su mi bila u takvom stanju da nisu prihvaćala ništa, a osim na gluten, tijelo je razvilo preosjetljivost na kukuruz, rižu, jaja, kvasac, meso, mliječne proizvode, lješnjak i kikiriki. A to su sastojci koji su u gotovo svim jelima. Već sam neko vrijeme bila na bezglutenskoj dijeti, a nisam se i dalje dobro osjećala. Već tad sam kontaktirala brojne nutricioniste da mi pokušaju pomoći i sastaviti jelovnik. Nažalost, nije bilo velikog uspjeha. Bila sam čak i odbijena kao prekompliciran slučaj. Odlučila sam stvar uzeti u svoje ruke i pomoći sama sebi koliko god mogu - priča hrabra Šibenčanka. Iz dana u dan počela je koristiti sve više sirovih namirnica obrađenih na najviše 45°C .

- Rezultat svega bio je da sam se stvarno počela sve bolje osjećati, dobila snagu i počela zračiti pozitivnom energijom. Uza sve to, ostale dijagnoze su se polako počele smanjivati, što je za mene bio velik uspjeh - s prizvukom pobjede u glasu rekla je Helena. 

Njen je jelovnik sačinjen od 80 posto sirove hrane, u kojoj koristi domaće voće i povrće, sjemenke i orašaste plodove. Ostalih 20 posto prehrane čine kuhana jela, za čiju pripremu koristi proso, kvinoju, heljdu i povrće kuhano na pari. 

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 33
VIDEO

Susjedi nestale curice: 'Što je obitelj radila ovdje?! Pa nisu bili godinama tu. Sve je zapušteno'
MAJCI VJEŠTAČE MOBITEL

Susjedi nestale curice: 'Što je obitelj radila ovdje?! Pa nisu bili godinama tu. Sve je zapušteno'

Mještani kažu kako obitelj Ilić godinama nisu viđali u susjedstvu. Kažu kako u toj vikendici već godinama nikoga nema, objekt je zapušten pa susjedima nije najjasnije zašto je obitelj sa sobom tamo povela djecu

Roditelji djevojčice su ponovno u policijskoj postaji! Na mjesto potrage stigao i bager, kopaju
ZBOG NOVIH SAZNANJA?

Roditelji djevojčice su ponovno u policijskoj postaji! Na mjesto potrage stigao i bager, kopaju

Nekoliko pripadnika policije iskopava prostor ispred štaglja gdje je djevojčica Danka Ilić nestala prije dva dana. Pretražuje se teren kako bi se pronašao bilo kakav trag
Snimke s mjesta događaja: Policija kopa teren kod štaglja gdje je nestala malena Danka
VIDEO: CURICA NESTALA U SRBIJI

Snimke s mjesta događaja: Policija kopa teren kod štaglja gdje je nestala malena Danka

BANJSKO POLJE, SRBIJA - Nekoliko pripadnika policije iskopava prostor ispred štaglja gdje je djevojčica Danka Ilić nestala prije dva dana. Pretražuje se teren kako bi se pronašao bilo kakav trag. Roditelji djevojčice ponovno su pozvani u policijsku postaju, ali za sada još nema informacija je li to povezano s kopanjem zemljišta oko kuće gdje je malena Danka nestala.