Od poginulog oca ostao mu je samo san o žutim čizmicama

Među 2.227 putnika koji su se našli na Titanicu tijekom njegova prvog, a ujedno i posljednjeg putovanja bio je i Jovan Divić (42). Jedan je od 1517 ljudi koji su izgubili život kada je u to vrijeme najveći i 'nepotopivi' brod 14. travnja 1912. godine udario u santu leda u sjevernom Atlantiku i potonuo za samo dva i pol sata.

Zemljoradnik iz Ostrovice kod Gospića je 1912. godine odlučio sreću potražiti u američkoj državi Montani. Trbuhom za kruhom uputio se na rad u rudnik kod grada Billings. Svom najmlađem sinu Janku, koji je tu vrijeme imao 6 godina, obećao je kaubojske čizme.

Obećanje nažalost nikad nije ispunio jer je bio među nesretnicima koji nisu uspjeli naći spas na nekom od čamaca za spašavanje.

Janku su nikad dobivene čizme tijekom cijelog života bile najsnažnija asocijacija na oca. S obitelji se 1948. godine preselio u Novi Sad, a gotovo osam desetljeća nakon tragedije slavnog broda Janko je u oporuci sinu Milanu, uz rodnu kuću u Ostrovici, ostavio i pismo o propasti Titanica.

"Sjećam se toga, otac je rekao: Slušaj mamu i budi dobar đak, pa ću ti donijeti žute čizme s kopčama", napisao je Janko, koji je radio kao blagajnik u novosadskoj Elektrotehni, a u Vojvodini je, stotinama kilometara daleko od rodne Ostrovice, umro u 95. godini života.

U oporuci je Janko sinu Milanu ostavio tri pisma koja je Jankovoj majci Stani dvije godine nakon potonuća Titanica poslao gospićki odvjetnik Živo Petričić. U njima je nesretnu udovicu obavijestio da je honorar odvjetnika iz Chicaga veći od odštete za smrt njenog supruga koji je nestao u sjevernom Atlantiku.

Štoviše, udovici je rečeno da bi odvjetniku u Chicagu trebala ne samo prepustiti naknadu štete nego i nadoplatiti razliku. Kako je objašnjeno u pismu, odvjetnik je ipak uzeo u obzir njezin gubitak pa je bio spreman odustati od naknade razlike u honoraru.

Gospićki odvjetnik Stani je u pismu napisao da nije još podigao tužbu u ime odvjetnika iz Chicaga Pere Perića, koji se zauzeo za nju i osigurao joj naknadu.

- Vi ste njemu poslali punomoć i on vas je zastupao pa po zakonu ima pravo na nagradu, upozorio je Petričić Stanu i dodao da se nada nagodbi, kao i da sud neće biti potreban.

Stana je nakon toga prihvatila svoju sudbinu i odustala od odštete. Život je posvetila sinovima Janku i Mili. Nakon školovanja obojica su zasnovala vlastite obitelji i preselila se u Sisak, a Stana je ostala u svom domu gdje je poput supruga dočekala tragičnu sudbinu. Izgorjela je u svojoj kući  tijekom Drugog svjetskog rata.

Stanin unuk Milan u čijem su vlasništvu pisma, već je odlučio da će ih ostaviti kćeri jedinici Tatjani. Ne razmišlja o ponovnom traženju odštete jer vjeruje da im očito nije bila suđena.

Enciklopedija 'Titanica'

Jovanovo ime nalazi se u u enciklopediji Titanica. U kratkoj biografiji navedeni su njegovo ime i prezime te godine. Piše i da je bio oženjeni zemljoradnik iz Ostrovice u Hrvatskoj.

Na nesretnom brodu putovao je među putnicima treće klase, a kartu broj 315.088 je za tadašnjih 170 švicarskih franaka kupio od agenta Johanna Isidora Büchela. Na Titanic se ukrcao u Southamptonu, a njegovo tijelo, ako je i pronađeno, nikada nije identificirano.

Drugi o Jovanu

Na Titanicu je s Jovanom putovao i  Nikola Lulić, također iz Ostrovice, koji je imao sreću pa je preživio kobno putovanje. Jedan je od troje hrvatskih putnika koji su uspjeli preživjeti brodolom. Njegova priča zapisana je u knjizi 'Narodni običaji Like i Krbave' autora Jovana Pandžića.

Nakon što je našao spas u čamcu, Lulić se, prema priči koju je ispričao mještanima Ostrovice,  nekoliko trenutaka kasnije okrenuo da vidi gdje je Jovan, a njega više nije bilo na površini.