Spori postupci: Haškom sudu pravda nije na prvom mjestu

Osnovni razlog sporog rada Haškog tribunala su financije. UN su jedna krava muzara i sve njegove institucije žive itekako dobro te ne žele brzo prestati raditi, kaže odvjetnik Branko Šerić, koji je na sudu u Haagu branio Vinka Martinovića.

Posljedice sporog rada suda vidljive su i u slučaju Gorana Hadžića, bivšeg predsjednika tzv. "Republike Srpske Krajine", optuženog za ubojstva stotine i progon desetaka tisuća Hrvata. Hadžića su uhitili 2011., a zbog tumora na mozgu od listopada 2014. nije mogao pratiti suđenje. Pustili su ga na privremenu slobodu, s tim da se u svibnju mora vratiti u Nizozemsku. Danas stiže u Novi Sad gdje će početi s kemoterapijom.

Na slobodi je i četnički vojvoda Vojislav Šešelj, kojemu suđenje ni nakon osam godina nije dovršeno. I on bi se uskoro trebao vratiti u haški pritvor. Glavni haški tužitelj Serge Brammertz zatražio je od žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju da raspravnom vijeću hitno odredi rok od jednog dana za provedbu odluke o povratku Šešelja u pritvor.

Nikad nije osuđen ni Slobodan Milošević, najodgovorniji za masakre na području bivše Jugoslavije. U haškom pritvoru završio je u lipnju 2001. Preminuo je 11. ožujka 2006., prije nego što je suđenje završeno. 

Bivši premijer i predsjednik tzv. "RS Krajine" Milan Babić priznao je krivnju za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kao i zločin nad hrvatskim civilima na okupiranim područjima. Objesio se u ćeliji u Haagu. Ubio se i Slavko Dokmanović, gradonačelnik Vukovara tijekom okupacije grada. Osuđenici koji su živi uživaju u luksuznim zatvorima.