Pomicala granice: Hrvati su u čudu gledali Almu za volanom

Pred Prvi svjetski rat vidjeti automobil u Hrvatskoj bio je pravi doživljaj, a vidjeti ženu za volanom bilo je ravno čudu. Nitko nije ni pomišljao da bi žena upravljala automobilom, ali to se dogodilo na današnji dan 1914. godine kad je Alma pl. Balley poželjela sa suvozačkog mjesta prijeći na vozačko.

Njezin suprug Vladimir pl. Balley bio je kraljevski kotarski inženjer i te godine je nabavio automobil marke Opel. Njegova supruga se prijavila za polaganje vozačkog ispita, ali naišla je na probleme. U prvom hrvatskom automobiilskom klubu vodila se burna rasprava je li moguće da žena vozi jer se smatralo da je ta aktivnost neprimjerena za ženu.

Naime, tadašnji propisi u Hrvatskoj nisu predvidjeli da žena može polagati vozački ispit, Povjerenstvo joj je dopustilo pristupanju ispita koji je položila iz prvog pokušaja. 

Time je postala 285. ispitani vozač u Hrvatskoj. Alma je uzela volan u ruke i pojurila "bijesnom" brzinom od 60 km na sat u svom otvorenom Opelu tipa "Baby". 

'Nek se i ostale žene ugledaju u nju'

Valentino Valjak, voditelj muzeja automobila Ferdinand Budicki u svojoj knjizi Bešte, ljudi - ide auto koja govori o povijesti automobilizma u Hrvatskoj od 1898 - 1945. godine najbolje opisuje što se događalo u hrvatskoj metropoli tih godina i kako je izgledao život s prvim automobilima na cesti.  U jednom od prvih brojeva "Hrvatskog automobilnog lista" u broju 4. iz 1914. pronašao je zanimljivu bilješku pod naslovom "Prva hrvatska automobilistica". U tom malom članku stoji:

"Redovi hrvatskih automobilista množe se iz dana u dan, a nedavno je među njih stupila i prva žena. Dne 7. travnja 1914. godine položila je pred zemaljskim strukovnim  povjerenstvom za ispitivanje upravljača motornih vozila, gđa. Alma pl. Balley ispit u m upravljanju automobila. Gđa. Alma pl. Balley, supruga je kr. kotarskog inženjera g. Vladimira pl. Balleya, koji je proljetos nabavio automobil tvornice Opel, jačine 8/14 H.P. Za to kratko vrijeme gđa. pl. Balley tako se oduševila za automobilizam, da je svoje udobno mjesto suputnika zamijenila sa mjestom upravljača i ne žacajući se fizičkog napora sjela k vollantu da sama upravlja lijepim svojim autom. Gospođa je 285. upravljač, ispitan po zem. strukovnom povjerenstvu. Mi ju srdačno pozdravljamo, želeći da se i ostale vlasnice automobila u nju ugledaju, a uvjereni smo, da ćemo kod utakmica „I. Hrvatskog automobilinog kluba“ kojemu je i gosp. V. Pl. Balley sa suprugom član, redovno vidjeti uz ostalu gospodu i prvu hrvatsku automobilisticu".

Muke sa prvim automobilima

Ona je imala odvažnosti da sjedne za volan u vrijeme kad je to predstavljalo pravi podvig, piše u Valjkovoj knjizi,  a s gospođom Almom, koja je 1979. godine umrla u dubokoj starosti u Londonu, svojedobno je napravljen intervju koji se može naći u knjizi, a u kojem je gospođa Alma priznala da joj je kod prvog automobila najviše muke zadavalo stavljanje motora u pogon.

- To sam morala uvijek sama raditi. Pokretanje metalnog „vinta“ bilo je vrlo opasno za nevješta čovjeka, jer se lako moglo dogoditi da uslijed  povratnog udarca ozlijedi ruku. Zato sam bila najsigurnija kada sam sama upalila motor. No, često sam se i te kako znala namučiti - kazala je tada gospođa Alma te dodala da su joj velike muke zadavale i vrlo slabe gume.

- Stalno smo imali kvarove. Tvornice su garantirale samo 2000 kilometara za najbolje gume. A, pravili su silnu reklamu. Međutim nisu ni izdaleka toliko izdržale. Na svim su se cestama stalno viđali automobilisti kako stoje i jobovskom strpljivošću čekaju da poprave probušene gume. A to se vrlo često događalo. To je prvim automobilistima najviše zagorčavalo užitak vožnje - ispričala je prva hrvatska vozačica.

Treća stvar koju nije voljela kod njezinog prvog automobila je grijanje vode zimi.

- Ujutro se uvijek na štednjaku uz vodu za čaj kuhala i voda za automobil! Ujutro bih djevojci doviknula još iz kreveta: "Barice, pristavite vodu za auto, nemojte zaboraviti!". To je bilo najvažnije, jer se inače nije moglo na put - prisjetila se ova odvažna gospođa, te istaknula kako je pojavom prvih automobila u Hrvatskoj nastala potpuna panika, a veliki su se sukobi događali zbog preplašenih konja.

- Automobilist je morao biti pravi majstor u zauzdavanju konja bez uzda...."Eeee“... Šššš... Đi...Hej...Oj!....Aaaaa". Na koje sve načine nije prvi automobilist tepao konjima koje je susreo na cestama?! Čim bi čuli šum motora, oni bi se propinjali na stražnje noge i hrzali. Automobilist je odmah mogao da i bez poznavanja govora zastavicama, shvati kako cijela obitelj koja je sišla s kola i poredala se na cesti, mašući šeširima, kapama, rupcima, daje znak da se stane. I, on je poslušno gasio motor te strpljivo čekao dok svi članovi ponovno ne sjednu u kola i ne prođu kraj automobila... Iz Krapine ste morali jako poraniti ako ste za vremena još htjeli stići u Zagreb. A gdje su još kvarovi s gumama... Teška vremena! Lako je danas. A, mi smo kisnuli na kiši, valjali se po blatu ispod automobila, mučili se sa slabim svjećicama i pumpali, pumpali, krpali gume po danu i noći - ispričala je muke prvih vozača gospođa Alma te dodala kako je bilo teško razbijanje predrasuda, osobito na selu gdje su ljudi vjerovali da to "nije bez vraga".

"Šašava baba" za volanom

O poteškoćama koje je imala kad je kao prva žena u Hrvatskoj zatražila dozvolu za polaganje vozačkog ispita rekla je sljedeće:

- Muškarcima je bilo čudno da jedna žena želi sama okretati volan svojih kola. Jedni su bili energično protiv toga da mi se dopusti polaganje ispita. Osim toga, bilo je i raznih poklika kao na primjer: "Gledajte, gledajte. Baba za volanom!...Ste je vidjeli?".

Voziti ju je učio Ferdinand Budicki,  hrvatski pionir automobilističkog, motociklističkog i biciklističkog športa i čovjek koji je prvi doveo automobil u Hrvatsku.

Prve automobilistice morale su obavezno oko vrata imati dugački svileni šal koji je vijorio na vjetru

- Bez tog se šala nismo mogle ni zamisliti... I, trebalo je da se slavna plesačica Isadora Duncan uguši jednim takvim šalom koji se zapleo o kotače automobila, pa da ta moda nestane...- kazala je gospođa Alma koja nikada sa svojim automobilom nije izazvala nikakvu nesreću.

Uvijek je, kaže, vozila oprezno, polagano i obazrivo. A zimi su vozači znali auto u garaži podignuti na drvene stalke da se gume ne pokvare te čekati prve lijepe proljetne dane.

Monografija BEŠTE, LJUDI – IDE AUTO (Povijest automobilizma u Hrvatskoj 1898. -1945.) prva je cjelovita knjiga o automobilizmu u Hrvatskoj. Nastaje na osnovi višegodišnjeg istraživanja svih dostupnih izvora i razgovora s desecima članova obitelji začetnika hrvatskog automobilizma. 

To je prva analiza povijesnog, sociološkog i gospodarskog učinka automobila na društvo u hrvatskim zemljama (Hrvatska, Slavonija, Istra i Dalmacija) u kontekstu svih država u kojima su se nalazile od 1898. do 1945. (Austro-Ugarska monarhija, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, Kraljevina Italija, Rijeka i NDH).

Cilj knjige je revitalizirati premalo poznati dio naše nacionalne povijesti i dati uvid u prvo pionirsko razdoblje začetaka automobilizma na ovim prostorima. Prikazati u novom svjetlu najznačajnije događaje i  ličnosti.