Prodao ideju Zeppelinu: Zračni brod zapravo je izumio Hrvat...

Sreća nije bila na strani Davida Schwarza prvog čovjeka na svijetu koji je napravio upravljivu letjelicu lakšu od zraka i to u vrijeme još rijetkog i skupog materijala - aluminija.

Schwarz je bio i prvi koji je primijenio novu leguru - duraluminij, koji je u to doba bio poznat i pod nazivom Schwarzov aluminij.  Schwarz je svoju ideju patentirao prije Zeppelina, izumio je zračni brod koji se dan danas ne zove po njemu već po bogatom njemačkom aristokratu Ferdinandu von Zeppelinu koji je na temelju Shwarzovih proraučuna i nacrta izradio svoj brod i u povijesti ostao zapisan kao prvi uspješni tvorac zračnog broda koji je po njemu dobio i ime - Cepelin

Neumorni entuzijast i samouki konstruktor David Schwarz rođen je 1850. godine u Mađarskoj. S navršenih 13 godina s majkom udovicom dolazi živjeti u Županju. Zbog nedostatka novca za upis u gimnaziju završava trgovački zanat. Brzo napreduje  i postaje uspješan trgovac. Najprije se bavi prodajom drva, a uskoro i gradi pilanu u Našicama. Sve svoje snage usmjerava u unaprjeđenje pilane i strojeva.

Zahvaljujući izumima u pilani otkriva svoju sklonost tehnici, a posebno strojarstvu. Davna želja za letenjem ponovo se u njemu pokreće. Svjestan nepotpunih i opasnih rješenja na balonima, želi napraviti upravljivu zračnu letjelicu.

Želi letjeti samostalno, a da pri letenju ima potpuni nadzor nad letjelicom odnosno da po vlastitoj želji njome upravlja. Uz svjetlo petrolejke proučava opću fiziku, mehaniku, čvrstoću, aerodinamiku, mehaniku leta.. Temeljito proučava sve o osnovnim načelima zrakoplovstva, sve o upravljanju balona.

Unatoč preprekama nije odustao

Prilikom požara u našičkoj pilani Schwarz zadobiva teške opekline po licu i rukama. Liječi se u bolnici u Zagrebu mjesecima. Sav trud i nastojanja oko unapređenja tehnologije drveta progutao je plamen.

No vrijeme oporavka u bolnici on krati studioznim proučavanjem fizikalne i tehničke literature. Bolnički krevet okružen mu je knjigama. Obitelj mu donosi najnoviju tehničku literaturu vezanu za zrakoplovstvo iz Beča i Berlina.

Neki ga proglašavaju čudakom, izgubljenom sanjalicom, a drugi svesrdno podupiru njegovu lucidnost, inventivnost i kreativnost..

Šest mjeseci on se oporavljao, ali je u to vrijeme došlo do sazrijevanja ideje o budućem upravljivom zračnom brodu s metalnim kućištem i pogonskim strojem.

Zbog opeklina na licu pušta gustu i široku bradu. Počinje živjeti na zagrebačkom Zrinjevcu. Ima ženu i troje djece. Pri izradi nacrta pomaže mu inženjer šumarstva Josip Pfister, a Schwarz 1890 završava svoje nacrte.

U nedostatku novca  da načini pravi zračni brod Schwarz počinje s izgradnjom modela. Na svoj prototip prvi od izumitelja ugrađuje benzinski motor. Dvorište zgrade u kojoj stanuje koristi kao radionicu zbog složenih političkih odnosa u Zagrebu ne nailazi na razumijevanje za svoj izum. Odlazi najprije u Njemačku gdje se zapošljava kao običan radnik u tvornici aluminija. S tvorničarem Karlom Bergom pronalazi aluminijsku leguru poslije poznatu kao duraluminij tzv. Schwarzov aluminij. Nova legura posjeduje nešto veću specifičnu težinu od aluminija ali znatno veću čvrstoću.

Schwarz potom odlazi u Austriju gdje se obraća ministru vojske, ali uzalud. No za projekt se zainteresira ruski vojni ataše. S potporom ruskog cara Aleksandra III. gradi svoju letjelicu. No nakon careve smrti 1894. godine biva optužen za špijunažu u korist Austrije. Prisiljen je tako uništiti završeni brod dan uoči njegovog predstavljanja javnosti te bježi s krivotvorenom putovnicom iz Rusije. Razočaran, vraća se u Zagreb. Projekt predočava Francuzima no već na početku naslućuje prevaru pa odbija njihovu suradnju.

Njemački car prepoznaje njegovu genijalnost

Konačno, za projekt se počinju interesirati Nijemci. Podupiru ga car Wilhelm II., zrakoplovac i balonist Bartsch von Siegfeld te tvorničar Karl Berg. Na raspolaganju mu je vojno uzletište Tempelhof kraj Berlina.

 Schwarz za punjenje svoje letjelice koju je od samog početka zamislio da mora izgledati kao zašiljena kratka olovka Upotrebljava čisti vodik upuhujući ga u cijelu šupljinu omotača. Ugrađuje snažni benzinski motor, a ispušne cijevi i svječice osigurava od dodira s vodikom.

Duljina broda iznosila je 48m, promjer 12 m, širina 13,5 metara a masa 3560 kg. Zrakoplov je razvijao brzinu od 25 km/h na visini 250 metara. Bio je oblika topovske granate.

Neslužbeni let je izveden 8. listopada 1986. godine a brod se digao tek jedan metar i to zbog slabe kvalitete plina. No to je bilo dovoljno da se dokaže njegova svrsishodnost. Letjelica se kretala u željenom smjeru. Za svoj izum Schwarz je dobio od berlinskog i bečkog sveučilišta titulu počasnog inženjera.

Službeni let je zakazan 15. siječnja 1897. godine u Berlinu. Trebao se održati pred njemačkim carem Wilhelmom i vojnom komisijom. Tjedan dana ranije Schwarz posjećuje obitelj u Zagrebu. Ban Khuen Hedervary s omalovažavanjem gleda na Schwarzov izum. No izumitelj je uvjeren u uspjeh svoh izuma.

Khuen Hedervary (na slici) se izrugivao Schwarzovom izumu

- Ne vjeruju mi, ali vjerovat će kad budem mrtav - kazuje Schwarz svojoj obitelji na rastanku. Dva dana prije dolaska u Berlin nalaz se u Beču otkud šalje brzojav svom organizacijskom odboru  - Dolazim sutra, molim počnite puniti brod plinom- vodikom.

Iznenadna smrt korak prije velikog trijumfa

Nakon toga u društvu prijatelja odlazi na ručak u poznatu bečku gostionicu Zur Lunde. Iznenada mu postaje loše. Doteturavši na zrak srušio se mrtav na tlo. Umire dva dana prije velikog dana od moždanog udara. Dok on tako leži mrtav u Beču u Berlinu se s nestrpljenjem očekuje njegov dolazak i polijetanje zračnog broda. Očajna supruga Melanie ne može vjerovati da se to dogodilo.

David Schwarz je pokopan 17. siječnja na bečkom središnjem groblju, Zentralfriedhof, uz zaslužene počasti. Grob se nalazi u arkadama na mjestu gdje su sahranjeni nacionalni velikani židovskog podrijetla

Odana supruga Melanie ne odustaje nego moli nevještog dočasnika Jagelsa da preuzme upravljanje zračnim brodom na javnom pokusu deset mjeseci kasnije. Na sam dan predstavljanja brod se uspješno podigao no zbog greške u konstrukciji remena ( ravni umjesto klinasti) dolazi do pada remenja s jedne elise a potom i s druge. Brod se postupno, u intervalima, ruši, a Jagels se spašava iskakanjem iz letjelice.

Grof Zeppelin profitirao od Schwarzove smrti

Bogati njemački aristokrat s titulom grofa, sin ministra njemačke države Württemberg Ferdinand von Zeppelin zanimao se od samih početaka za Schwarzov izum. On se također zanosio idejom gradnje upravljivih zračnih brodova. Nudio je Schwarzu suradnju s obzirom da je pruska vlada već prije odbacila njegove nedorađene planove kao nepotpune i nezadovoljavajuće. Schwarz je u nekoliko navrata uporno odbijao suradnju s Zeppelinom smatrajući u početku o upravljivom, aluminijskom zračnom brodu svojom.

Zeppelin je nakon Schwarzove smrti nastojao pod svaku cijenu otkupiti sve nacrte i patente zračnog broda Davida Schwarza. Otkupljuje ga za iznos od 15 tisuća maraka od udovice Melanie. Minimalnim izmjenama na konstrukciji prijavljuje patent kao svoj. Potpomognut vojnim utjecajnim osobama izigrao je Schwartza, oduzevši mu čast prvog tvorca upravljivog krutog zračnog broda.

Na temelju Schwarzovih proračuna i nacrta 1900. godine izrađuje svoj brod i tako zadobiva čast prvog uspješnog tvorca zračnog broda. Sva burna polemiziranja u tisku oko toga tko je prvi autor tog izuma počinju blijedjeti. I tako Schwarzov izum, umjesto da bude nazvan švarzoplan, dobiva u literaturu naziv cepelin

Podsmjeh Mađara

Doznavši za izum, Mađari Schwarza smatraju poremećenim čovjekom. Njegov zračni brod s podsmjehom nazivaju "letećom cigarom" - drugim riječima ludorijom. Jednostavno, smatrali su nemogućim i izvan svake pameti uvažiti i samu pomisao da bi taj zanesenjak mogao letjeti svojim brodom iz jednog europskog grada u drugi dok još nije izgrađena a kamoli uspostavljena željeznička veza s Europom.

Ravnodušnost Zagreba

David Schwarz ne nailazi ni na dobrodošlicu ni na razumjevanje u Zagrebu za svoj pothvat. Ban postavljen odlukom Mađara i Austrijanaca ima zadnju riječ. Činovnički kadar, zaplašen otpuštanjem s posla, odnosno sretan da uopće radi, nije sklon bilo kakvim novotarijama niti se želi zamjeriti vlasti.

Većinska struktura zaposlenih je sastavljena uglavnom od Mađara i Austrijanaca. Nekolicina hrvatskih političara nemoćna je. U svakom slučaju u domovini je zanemarena stvarna vrijednost izumitelja. Što iz neznanja, što iz gluposti ili taštine Schwarz nije dobio zeleno svjetlo za svoj projekt u domovini

Nesuglasice o Schwarzovom podrijetlu

Sam Schwarz kaže za sebe da, premda je rođeni Mađar da svojom domovinom smatra Hrvatsku. Uostalom, u Zagrebu je načinio sve nacrte na osnovi kojih je pristupio gradnju zračnog broda. Školovanjem i radom upravo na hrvatskom tlu stekao je prva i najvažnija tehnička iskustva. Sve vrijeme živio je s obitelji u centru Zagreba.

No s obzirom da je rođen u Mađarskoj, Mađari ga smatraju svojim nacionalnim izumiteljem. Kako je u njegovo vrijeme Hrvatska bila dio Austro- Ugarske on je proglašen austrougarskim izumiteljem. Kako mu je otac Sigmund Schwarz bio Židov u svoje okrilje ga prisvajaju Židovi.

Budući da mu je u Njemačkoj odobren patent za izum zračnog broda kao i i zbog gradnje i izvođenja pokusnih letova u Njemačkoj, Nijemci smatraju da su upravo oni zaslužni za Schwarzov uspjeh koji smatraju dijelom svoga blaga.
Austrijanci uvidjevši naposljetku da je riječ o vrhunskom izumu proglašavaju Schwarza svojim sugrađaninom. Potkrepljuju tu misao činjenicama o čestom Schwarzovom boravku u Beču te njegovoj smrti u tom gradu.