Ima mjesta za sve: Cijelo selo stane u vrbu staru 250 godina

Prije nego što bi u Drugom svjetskom ratu došli neprijateljski vojnici, nagurali bismo se u vrbu i šutjeli dok su vojnici pretraživali selo. Vidjeli smo ih kroz pukotinu, a oni se ne bi sjetili zaviriti u vrbu. Tako smo ostajali živi, govori Milja Soldat (92).

Vrba je stara 250 godina

Najstarija stanovnica Studene kraj Bosanske Dubice s nostalgijom govori o seoskoj atrakciji, vrbi staroj 250 godina.

- Udala sam se u selo. Vrba je i tada bila ovdje, ali ne ovako velika, nego puno tanja. Bili su to lijepi dani. Selo je imalo pedesetak stanovnika. Bilo je puno djece. Svi smo se okupljali oko vrbe ispod čijeg korijena izvire jedan od izvora u Studeni - govori Milja.

Čuvala ih je od protivničke vojske

O vrbi govori kao o zaštitnici jer je upravo stablo u Drugom svjetskom ratu njezinu obitelj čuvalo od protivničke vojske. Tajnu o skloništu nisu nikome otkrili sve do kraja rata, ali zahvalnost je ostala pa vrbu i danas čuvaju, maze i paze. Ipak, puno se toga i promijenilo.

Danas je u selu ostalo samo šestero stanovnika. Prosjek godina je viši od 80. Mladi su otišli i tek rijetko navrate te obiđu svoje starije koji ovise o njima. Tek pokoji mještanin priskrbljuje uzgojem ovaca.

Preimenovali izreku u 'kad na vrbi rodi dren'

Situacija je teška, ali smijeh uvijek pomaže. U zimi se šale na račun vrbe. Naime, ptice su u krošnju donijele dren, koji je ondje i nikao. Mještani su odmah preoblikovali izreku “kad na vrbi rodi grožđe” u “kad na vrbi rodi dren”. Za to, kažu, imaju dokaz. Smiju se dok se okupljaju oko vrbe ili se svih šestero bez problema smjesti u šupljinu debla.