Pojam serijskog ubojice najčešće se povezuje s muškim spolom, no postoji i nemali broj ženskih serijskih ubojica. Kao glavni primjer kroz povijest spominje se Elizabeta Báthory, mađarska grofica iz 16. stoljeća i "najplodniji" serijski ubojica u povijesti. Njezin izopačeni život inspirirao je brojne priče, filmove i knjige, uključujući i kultni roman "Drakula" Brama Stokera.
Rođena je 7. kolovoza 1560. godine u mađarskom Nyírbátoru, u jednoj od najbogatijih protestantskih obitelji Europe, a već je u dječjoj dobi pokazivala uznemirujuće znakove bijesa i napada. Mentalne bolesti u njenoj su obitelji bile vrlo česte i povjesničari ih povezuju s čestim incestuoznim odnosima.
Bila je odlična učenica, odrasla u vrijeme kad je plemstvo imalo moć odlučivati o životu i smrti svojih sluga, koji su se smatrali vlasništvom svojih nadređenih. Udala se sa samo 11 godina za 26-godišnjeg Ferenca Nádasdyja i rodila troje djece, dvije djevojčice i sina. Nakon muževe smrti postala je opsjednuta svojom mladošću i ljepotom, a u njoj se probudio nagon za mučenjem i ubijanjem ljudi.
Uz pomoć nekoliko svojih sluškinja i glavnog sluge Báthory je počela mučiti i ubijati desetine djevojaka sa sela, koje je u svoj dvorac namamila obećanjima da će dobiti posao. Prema pričama svjedoka, čija se svjedočanstva mogu naći u mađarskim arhivima, žrtve okrutne grofice bile su izložene batinama remenjem, bičevima, noževima i toljagama. Neke su polijevali hladnom vodom i ostavili na snijegu da se smrznu, drugima bi nabijali čavle ispod noktiju, a kad bi ih pokušali maknuti morali bi iščupati i nokte.
U njezinim mučenjima bilo je seksualnih elemenata, poput rezanja spolovila, a grofica je osobno djevojkama sama znala odgristi komad mesa s lica ili ramena. Báthory i njezini suradnici godinama su terorizirali seljane i cijelo vrijeme prolazili nekažnjeno.
Prve sumnje pojavile su se kad su počele nestajati mlade djevojke iz plemstva i tada su prvi put pripadnici visokog staleža počeli obraćati pažnju na glasine koje su kružile o grofici. Otvorila je školu za mlade plemkinje nižeg ranga u svom dvorcu Čachtice u Slovačkoj. Djevojke se nikad nisu vratile svojim kućama, a Báthory je završila u kućnom pritvoru.
Suđenje se održalo 1610. godine, no ona mu nije prisustvovala. Njezine savjetnice osuđene su na smrt, dok su nju zazidali u jednu prostoriju kule njenog dvorca s otvorom za hranu, zrak i vodu.
Umrla je na današnji dan, 21. kolovoza 1614. godine u dobi od 54 godine, nakon što je odbila čitav niz svećenika koji su joj nudili posljednje pomazanje i odrješenje grijeha. Dokumenti koju potvrđuju istinitost ove priče čuvaju se u Budimpešti.
U godinama koje su uslijedile legende o grofici Báthory su samo rasle, a pojavile su se i neke nove, poput one da je zapravo bila vampirica koja se kupala u krvi djevica kako bi zadržala svoj mladenački izgled.
Oglasili su se i neki povjesničari koji tvrde kako joj je cijelu priču o mučenjima i ubojstvima smjestila njezina obitelj, koja se htjela dočepati vrijedne imovine. Bilo kako bilo, grofica Báthory ostaje zapisana kao najokrutniji ženski ubojica u povijesti.