Mi smo to jutro dolazili iz vikendice prema Zagrebu, nakon što smo osjetili prvi potres, a drugi smo dočekali u autu na autoputu. Pičili smo tom cestom prema zapadu grada kao da nas goni Godzilla, a u isto vrijeme je preko telefona bilo nestvarno čuti vrištanje ostatka obitelji 'aaaa evo ga opet aaaaaa', kada je drugi put zatreslo.

Ulazili smo u grad, prolazili Alejom Bologne, a kolona auta išla je u drugom smjeru, bježali su kao u filmu... Mi smo valjda jedini išli prema centru, moje je osobno iskustvo tog 'potresnog' jutra. Nije kao iz nekog hororca, ali je moje.

SVJEDOČANSTVA GRAĐANA Nedjelja je, 22. 3. Zagreb spava i ne sluti što mu se tek sprema

Znala sam da nikome nije bilo lako tog dana i da ovakvih priča ima koliko i stanovnika Zagreba, što je preko 800.000, okolicu da i ne spominjem. Sljedeći korak bio je javiti se svojim prijateljima i poznanicima da mi prepričaju kako im je izgledao taj dan, a obratila sam se i ostalim sugrađanima u Facebook grupi 'Potres u Zagrebu - Svi mi u centru',  i to s pitanjem 'Human of Zagreb, gdje si ti bio 22.3.2020.?'

POGLEDAJ VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/pixsell

Jesi li bio van Zagreba, u gradu? Jesi li bio budan, šetao psa, kuhao si kavu, spavao dok je treslo ili prespavao potres?  Možda si taman bio na WC-u? Jesi li izašao van nakon prvog podrhtavanja ili ostao u stanu/kući jer nisi tako strašljiv? Što si uspio uzeti sa sobom istrčavajući van? Jesi li se skrivao po vani do navečer i kada si iduće uspio zaspati? Kako si smirio sebe, a kako ostale ukućane, djecu? Jesi li napravio nešto neuobičajeno što ćeš prepričavati unucima, osim što je situacija sama po sebi izvanredna i neuobičajena? Kako bi danas, s odmakom od više od mjesec dana ukratko sumirao doživljaje iz tog dana?, postavila sam im pregršt pitanja, realno ne očekujući da će htjeti ponovno 'soliti rane'.

SVJEDOČANSTVA GRAĐANA 'Susjed je izletio van bez gaća, potres ih je ulovio baš u akciji'

Tek s nekim vremenskim odmakom vidim da ovakva vrsta 'emotivne terapije' nekim Zagrepčanima treba jer mi ih se javio popriličan broj. Čini se kako im je prijeko potrebno da imaju kome prepričati u svoje strahove i impresije tog jutra, pošto se pred obitelji i djecom 'prave' snažni. I tako su, više od mjesec dana poslije, ljudi počeli otvarati jedni drugima dušu, otvorena je i nova grupa na FB-u, isključivo za svjedočanstva građana, a mi ćemo, uz njihovu dozvolu, njih nekoliko dnevno prenositi vama.

Gledajte na to kao na jednu veliku grupnu terapiju koja vas ne košta ništa, nešto što ćemo kao pisanu riječ ostaviti i sljedećim generacijama i javite nam se sa svojim iskustvima (u komentarima ispod ovog članka, na mail adresu reporter@24sata.hr ili na 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS).

Una Radić iz centra Zagreba

Foto: Privatna arhiva Una zna da ima onih kojima to nije lako, ali smatra kako se treba smijati te da ta metoda jedina pomaže u ovim, kako kaže, nebuloznim vremenima. Mogla nam je ispričati kako se bojala i mislila je kraj svijeta kad je počelo tresti, ali umjesto toga, odlučila se na svjetliju verziju tog potresnog jutra.

- Da vas malo razveselim odgovorom na pitanje 'di si bio' tog jutra 22.3.2020.? Na zahodu. Tresla sam se skup sa zahodskom školjkom lijevo desno, katastrofa, mlaz ide, nemreš ga prekinuti, nemreš pobjeći, nemreš niš - priča Una.

- Samo mi je kroz glavu prolazilo: Bože kakav bi to bio nadrealni kraj da skončam u ruševinama na zahodu - našalila se Una.

Tajana Babić iz centra Zagreba

Foto: Privatna arhiva Tajanu je četiri minute prije potresa probudila mačka svojim 'arlaukanjem' pa se iz kreveta dignula, misleći da joj maca ima infarkt.

- U trenu kad sam se vraćala u krevet osjetila sam nekakav tutanj poput onog kako si zamišljamo da bi zvučalo da se svemirski brod približava koji će eto čopiti baš mene. Počelo se ljuljati sve lijevo desno, a žbuka sa stropa je padala po meni - prisjetila se Tajana.

Kada je potres završio, istrčala je na prozor zgrade na Zelenom valu i imala je što za vidjeti - cijela ulica bila je u oblaku smeđeg dima.

- Samo po prozorima vidiš oči i šokirana lica, to ću pamtit cijeli život - poručila nam je ova stanarka centra te dodala kako je cijela obitelj izašla iz stana nakon deset minuta, a drugi potres dočekala na Štrosu. Tamo su bili sve do 9:30 sati.

Lea Bošnjak s Črnomerca

Foto: Privatna arhiva Lea sada živi u podsljemenskoj zoni iznad Črnomerca, a do prije par godina živjela je na 10. katu jednog manjeg nebodera u centru Zagreba. Kako kaže nakon potresa, nikad nije bila sretnija što sad stanuje u novogradnji.

- Nije me ni probudio sam potres, nego tutnjava, točnije buka koju su proizvodili lusteri, lupanje čaša na polici i dečko koji je doslovno iskočio iz kreveta, vidno šokiran situacijom. Užas, taj polusan, ne znaš jel spavaš, sanjaš, događa se kaj nisi do sad nikad osjetio i nemaš kontrolu - priča nam Lea.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Ubrzo je poslala poruku roditeljima jesu li osjetili potres i jesu li dobro, izišla na balkon i vidjela susjedu koja isto vani stoji. Tad je taman došao drugi potres. 

- Izašli smo van jer je rečeno da će ih biti još, neki fake news je kružio da će doć još jači. Onda je počeo padati snijeg, nije mi se dalo više stajati vani pa sam ušla unutra - prepričava.

Ostatak dana bila je doma, gledala vijesti, čudila se koja je vjerojatnost da se najveći potres u 140 godina dogodi u vrijeme globalne pandemije i bila najsretnija ikad da živi u novogradnji. 

- Nisam mogla zamisliti da idem kao spavat navečer jer me prao neki adrenalin, ali navečer sam normalno zaspala - kaže Lea.