O porijeklu tuđice s tri slova koju Srbi koriste u svakodnevnom razgovoru postoji nekoliko teorija.
Prema Wikipediji 'bre', 'be', 're' i 'more' česti su uzvici u Srbiji, a a 'bre' se pojavljuje u narodnim pjesmama i pripovjetkama 17. i 18. stoljeća i to u oblicima 'bri' i 'bro'.
Navodno potječe iz grčkog jezika, a može se pronaći još u bugarskom, rumunjskom, albanskom, grčkom i makedonskom jeziku te u nekim narječjima turskog.
Prema nekim teorijama, riječ 'bre' teško je prevediva. Neki kažu kako ima isto značenje kao i 'more' i da se koristi kod naglašavanja govora i skretanja pažnje. U najslobodnjem prijevodu znači 'hej, čovječe'.
Jedna od teorija, piše ddl.rs, ide prema tome da 'bre' ima porijeklo iz turskog jezika i da znači 'magare' ili 'budalo'. Druga teorija je da potječe iz jezika kojim su govorili španjolski Židovi i da je nastala nakon što su je skratili pa daju i primjer 'hombre' - 'bre'.
Prema Đorđe Popoviću, pokojnom srpskom novinaru i književniku, 'bre' je turska interjekcija koja se upotrebljava u bijesu zoveći nekoga.
On čak navodi i glagole izvedene od ovog uzvika: 'brekati se i brecati se'.
U Turskoj, Bugarskoj i Makedoniji upotrebljavaju verziju 'be'.
Prema srpskom rječniku bre je turska uzrečica za skretanje pažnje na ono što se kaže:
1. U ljutnji, uz prijetnju i slično: 'Ne laži, bre' ili Slušaj, bre!
2. U čuđenju: 'Bre, pobedi on sve'.