Darko Kovačević, ili za prijatelje Daruvarac, prije šest mjeseci brutalno je pretukao svoju djevojku. Sigurno se sjećate slika koje su obišle Hrvatsku. Krhka djevojka sva u krvi, krvlju prekrivenih nogu, unakažena lica, koja i danas redovito pohodi maksilofacijalne kirurge. Pohodi i psihijatre jer joj ovaj nečovjek nije samo polomio kosti nego i dušu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njen obraz nitko nije branio niti taj dan niti sve ove dane kasnije. U punom kafiću nitko tu budalu nije uhvatio za šake i pokušao spasiti djevojku, nitko tom kretenu nije zaustavio ruke kad je njenom glavom razbio umivaonik, potom su svi naglo zaboravili što se dogodilo, pa čak je niti na sudu riječima nisu željeli obraniti.
Nisam vidio, ne sjećam se, ne mogu doći na sud... bile su jedine riječi koje su ti “heroji” uspjeli izgovoriti. Jučer je taj nečovjek pušten na slobodu. Kažu da ne postoji osnove za njegovo držanje u pritvoru.
Nisam pravnica, ne znam kako to ide, ali onako ljudski - ovako pravda ne bi smjela izgledati. Polomiš djetetu, jer ta djevojka je zapravo dijete, sve kosti i ideš na slobodu. Nije li to ruganje? Nije li to legalno zastrašivanje ne samo te nesretne djevojke nego i svake žene koja se drznula ili bi se mogla drznuti prijaviti svog monstruma? Koja se poruka šalje nekoj nesretnici koja upravo sad smišlja kako prijaviti iskompleksiranog jadnika koji je godinama tuče?
Koja se tu poruka poslala osim: “Šuti i ne diži idiotima tlak jer, što god ti napravila, ne vrijediš - ništa. Tvoj život, tvoje kosti, tvoja duša ne vrijede niti njegovih zatvorskih obroka. Ti, draga hrvatska ženo, jer da, ovo je problem ove licemjerne demokratske države u kojoj jedan život ne vrijedi ništa a drugi vrijedi sve, ne vrijediš - ništa”.
Gotovo mi je nevjerojatno da suci koji uspiju naći rupu u sinkopi, koji na godinu dana osude čovjeka zbog posjedovanja marihuane nisu uspjeli taj zakon preokrenuti u bilo što smisleno. U bilo što što ne izgleda kao da je djevojku nakon Daruvarca prebila i pljunula cijela država.