Sjećamo se dobro dana prije nekih četiri mjeseca, dana kada smo imali osjećaj da je život stao. GDPR, zaštita osobnih podataka, stroge uredbe, pravo na privatnost, gašenje HROK-a... Mjesecima prije toga dramilo se o tomu kako ćemo u svojoj privatnosti biti zaštićeni kao pande u Kini, nitko nas neće moći ni taknuti ako mi za to ne damo privolu, mi važne individue s jedne strane, a s druge svi ostali koji će tu našu privatnost slijepo poštivati jer zakon tako kaže, a kazne su rigorozne za sve koji se na novu odredbu ogluše.
I onda jedna sedmogodišnja curica iz Vinkovaca na svoje ime dobije ovrhu samo zato što se zove i preziva jednako kao žena iz Jastrebarskog, stvarni dužnik nekakvoj firmi koja je ovrhu i pokrenula.
Ne bi to bio prvi slučaj zavrzlame zbog zamjene imena, no na rješenju o ovrsi u Odvjetničkom uredu Hanžeković i partneri uz ime djevojčice naveli su i njezin OIB.
Kako je to moguće? Otkud tim gramzivim fiškalima OIB sedmogodišnjeg djeteta koje još ni dokumente nema, čiji su podaci praktički poznati samo policiji, matičnom uredu i njezinim roditeljima?
Niti jedna internetska stranica više vas ne može držati na mailing listi i slati vam obavijesti o lijeku za čukljeve ili čarobnoj šljivi za podizanje potencije, ako niste izričito dali privolu za tako nešto, a istodobno ispada da je ostavština pokojnog kralja ovrha, među ostalim, i to da je njegov ured bio i ostao iznad zakona, iznad svih nas budala koje mislimo da smo zaštićeni u svojim malim životima.
Ispada da oni mogu što hoće, da mogu možda i gore, i opasnije nego do sada rovariti po našoj privatnosti. I zato ne smije ostati na ovome. Iz Odvjetničkog ureda Hanžeković i partneri duguju objašnjenje roditeljima djevojčice, ali i cjelokupnoj javnosti. A budući da je zakon evidentno prekršen, netko za to mora i odgovarati. Nedodirljivih smo se i previše nagledali.