Mnogi sirutku smatraju najboljim dijelom mlijeka. Ona nastaje kao nusproizvod tijekom proizvodnje sira, ima malo masnoće, puno proteina i vrlo je zdrava, posebno ona od kozjeg mlijeka. Posebno je cijene ljudi koji vježbanjem žele oblikovati tijelo i izgraditi ili zadržati mišićnu masu. Osim toga, odlična je za oporavak tijela nakon intenzivnog treninga.
POGLEDAJTE VIDEO Nutritivne vrijednosti sirutke:
Od litre mlijeka dobije se 100 grama sira i 900 ml sirutke. Postoje slatka i kisela varijanta.
Slatka sirutka nastaje kod proizvodnje tvrdih sireva sa sirilima, kao što su cheddar ili švicarski sir. Kisela sirutka ostaje nakon pripreme kiselih vrsta mliječnih proizvoda, kao što su svježi sir ili procijeđeni jogurt.
Svježa sirutka ima oko 93 posto vode, a nutritivna vrijednost na 100 grama iznosi:
- energetska vrijednost 112 kJ (27 kcal)
- ugljikohidrati 5,14 g
- šećeri 5,14 g
- masnoća 0,36 g
- proteini 0,85 g
- kalcij 47 mg (5 posto dnevnih potreba)
Proteini sirutke su vrlo traženi među sportašima
U zadnje vrijeme pažnja sportaša sve više je usmjerena na proteine sirutke koji se nalaze na vrhu liste najprodavanijih sportskih dodataka prehrani. Proteini sirutke sastoje se od α-laktalbumina, β-laktoglobulina, serumskog albumina, imunoglobulina i proteoznih peptona.
U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) pojašnjavaju o čemu se radi.
- U posljednje vrijeme, proteini sirutke (whey proteini) se osim u sportskoj prehrani koriste sve više i u hrani namijenjenoj smanjenju tjelesne težine, hrani za dojenčad te kao podrška jačanju obrambenih sposobnosti organizma. Mlijeko sadrži dva proteina: 80% čini kazein i 20% su proteini sirutke. Proteini sirutke se često nazivaju 'zlatnim standardom' proteina, budući da su hranjiviji i topiviji od kazeina. Dobivaju se kao nusproizvod pri proizvodnji sira. - pojasnili su u HZJZ-u.
- Kazein i dio mliječnih masti se odvajaju za daljnju proizvodnju. Tekući dio, proteini, filtriraju se, odvajaju od laktoze i ostalih sastojaka, potom preko ionskih izmjenjivača dalje koncentriraju (pri čemu se mora paziti da ne dođe do denaturacije proteina), te suše radi uklanjanja vode. Na kraju procesa, dobiva se izolat proteina sirutke u prahu koji sadrži najmanje 90% proteina. Koncentrat proteina sirutke sadrži od 29% do 39% proteina, a što je niži udio proteina sirutke, to je viši udio masti i laktoze. Ukoliko se proteini sirutke hidroliziraju (hidrolizati), razbijanjem proteinskih lanaca dobivaju se manji dijelovi nazvani peptidi - pojasnili su.
Sirutka kroz povijest
Sirutka je nekad bila popularno piće u gostionicama i kavanama. Engleski kemičar Joseph Priestley je tijekom studija (1752. do 1755.) zapisao kako je 'u srijedu ujutro, 22. svibnja 1754., otišao s velikim društvom piti sirutku'.
Ovaj zdravi napitak je, također, jedan od glavnih sastojaka Rivelle, gaziranog pića popularnog u Švicarskoj.
Nakada se u SAD-u smatralo da je sirutka običan otpad koji nastaje nakon proizvodnje sira. Nisu imali ideju što bi s njom pa su je bacali u rijeke i potoke diljem zemlje. Vremenom je to dovelo do problema - pojavile su se velike koncentracije algi koje su bujale zbog proteina koji se nalazi u sirutki.
Tamošnja vlada je na kraju zabranila ovu praksu. U početku proizvođači sireva nisu znali što bi sa sirutkom pa su se dosjetili koristiti je u proizvodnji sladoleda kao jeftin dodatak. Mnogi su njome hranili životinje. Malo po malo su ljudi shvatili da je sirutka vrlo zdrava pa su je počeli piti.
Valja imati na umu da sirutka sadrži laktozu pa nije najbolji izbor za ljude koji laktozu ne podnose. Kisela sirutka ima manju količinu laktoze od slatke.