U “Ilustriranom bontonu” Branka Ivkovića zapisani su savjeti koji nekima danas mogu zvučati bizarno, ali i diskriminirajuće.
- Tokom decenija i stoljeća iskristalizirala su se 'pravila igre' u međusobnim odnosima ljudi, o stilu života u zajednici... bez kojih bi zajednički život bio nelagodan i neugodan. I zato se s pravom očekuje od svakog pojedinca koji se kreće u toj zajednici u najrazličitijim prigodama, da upozna ta 'pravila igre'... i da ih se pridržava - stoji u uvodu knjige.
Na početku knjige govori se o zijevanju, a savjet autora je ruku staviti pred usta i kada ste sami kod kuće. Posebno je važno suzdržati se od te navike u društvu, odnosno 'zijevanje u društvu treba zatomiti'. No, ukoliko vam je nemoguće suzdržati se, iako" nije pristojno partneru u razgovoru staviti do znanja da njegova priča ne razbija vaš umor, nego ga pojačava", tada diskretno stavite ruku na usta.
Autor se pomalo humoristično osvrnuo i na čistoću tijela gdje savjetuje da se na sapunu ne treba štedjeti. Napominje da je uzalud sav bonton ako čovjek ne vodi dovoljno brige o higijeni.
"Sva nastojanja da se čovjek ponaša prema propisima bontona, svi dobro proučeni i provedeni propisi bit će uzaludni ako društvo u kojem izvodite svoju bontonsku ekshibiciju već pri prvom vašem koraku, na primjer, osjeti miris znoja. Ili, vidi da vam nokti nisu čisti. ili da ste uši 'zaboravili' oprati".
Muškarcima su savjetovali da se briju baš svaki dan.
Davne 1963. godine postojala su i neka pravila kako se ponašati kada nenajavljeni gost pokuca na vrata:
"Ako ste se pripremili za nesmetano slobodno veče kod svoje kuće, ako ste već navukli papuče, pripremili svoju zbirku maraka ili fotografija za lijepljenje u album, ako vam je žena ugrijala vodu i predvidjela kupanje djece - i ako vam reski zvuk zvona sledi krv u žilama, a na vratima nađete znanca koji vam je došao iznenada, nenajavljen u posjetu - vi se ipak nemojte mrštiti. Dočekajte ga ljubazno, sklonite sve rekvizite pripremljene za večernju samoću, žena neka se brzo presvuče i dočekajte neočekivanog gosta pristojno, kao da se ništa nije dogodilo.
A zapravo se dogodilo prilično grubo kršenje pravila lijepog ponašanja, jer bez poziva ili - u doba telefona - bez najave, nećemo, po pravilu, ići u posjet ni intimnim prijateljima...
U slučaju da neočekivanog, ali inače dobrodošlog gosta primite, ponudit ćete ga sa zlatnom rezervom keksa, kave ili rakijom, koju za svaki slučaj imate kod kuće".
U ovom dijelu ste mogli uočiti jedan detalj vezan za žene i odnos prema njima u to doba, a sličnih ima kroz cijelu knjigu - "žena neka se brzo presvuče". Tu nije bilo bitno što je muškarac možda već u pidžami, ali izuzetno je bilo važno da žena ostavi dobar dojam na gosta.
Recimo, u savjetima o ponašanju kod kuće piše kako nije pristojno da se žena šeće sa viklerima na glavi. "I rano ujutro i kasno uvečer, ni u vlastitoj kući, neće se kretati s raskuštranom kosom ili sa desetak viklera u kosi, jer to ni za domaću upotrebu nije prihvatljivo." Savjet ženama je redovit odlazak frizeru.
Navedena su i detaljna pravila o ponašanju u restoranu. Pravilo je da muškarac prvi ulazi u restoran, a žena ide iza njega. Razlog tome je slikovito pojašnjen: "Kavane, gostionice, restorani su u ovom slučaju nepoznato, neotkriveno područje, gdje u teoriji, a ponekad i u praksi, vrebaju razne opasnosti ili neugodne situacije, i muškarcu je dužnost i zadatak da 'krči' put i bude zaštitnik od neugodnosti".
Pri skidanju i oblačenju kaputa "ženi može pomagati jedino muškarac koji je s njom", nikako osoblje restorana. Prilikom naručivanja sa konobarom razgovara isključivo muškarac. "Sve narudžbe prenosi konobaru muško lice u društvu". Također, nepristojno je vikati. "Ne vičite: 'Konobar, jelovnik' ili 'Ober, platiti' tako da se cijela kavana ori. Oni će vas sasvim jasno shvatiti ako diskretnim pokretom ruke date znak da priđe stolu..."
Kada je samo naručivanje hrane u pitanju, ako žena muškarcu prepušta izbor, tada on nikako ne bi trebao birati najjednostavnija jela (kajgana, hrenovke ili varivo). No, ukoliko ona želi jednostavno jelo, tada ni od neće naručiti "pečenog purana ili fazana", i obrnuto.
"Izbor pića vrši jedino muškarac. Prije svoje odluke on se može posavjetovati sa ženom... ali, konačan izbor njegov je posao. Isto tako i briga za piće tijekom jela njegova je 'nadležnost'...". Jelom za stolom započinje žena. Također, "plaćanje je u osnovi dužnost muškarca", no bilo je dopušteno odstupiti od tog pravila i dopustiti plaćanje pola-pola, no u tom slučaju, račun bi platio muškarac, a kasnije, izvan lokala, bi se trošak podijelio.
Diskriminirajući je navedeno kako po bontonu "Svaki bolji restoran ili kavanu mogu žene i same posjećivati. Ako ne nađu slobodan stol, preporučuje se da potraže mjesto kod stoja gdje već sjedi žena ili bračni par i - ako im nije stalo do avantura - neka ne sjedaju uz stol gdje već sjedi sam muškarac".
Žele li se ponašati po bontonu tijekom šetnje ulicom, muškarci bi trebali "u svakom slučaju ženi prepustiti počasno mjesto s njegove desne strane", izuzetak su bile situacije kada muškarac treba zaštititi ženu, a to može jedino ako mu se ona nađe s lijeve strane. Na primjer, ukoliko se nađu uz kolnik prepun automobila, a žena bi hodala uz rub pločnika - u takvim situacijama se pravilo "desne strane" po bontonu moglo prekršiti jer je ženina sigurnost bila u pitanju.
Spomenuto je i kakvo cvijeće muškarac nosi ženi. "Muškarac daruje samo rezano cvijeće, nikako cvijeće u posudi. Tegle su rezervirane jedino za dar žene ženi". Također, crvene karanfile i crvene ruže nije bilo pristojno davati tuđim ženama, kao ni ljiljane i krizanteme "jer se smatraju mrtvačkim cvjetovima".
Kada su dolazili gosti, dužnost domaćice je bilo odrediti gdje će tko sjediti, a stol je trebao biti postavljen po određenom pravilu:
Također, dužnost muškarca je na kućnoj plesnoj zabavi bila je plesati barem jedan ples sa svim prisutnim ženama, bez obzira na njihove godine i izgled. "Davanje prednosti jednoj gošći predstavlja uvredu za sve ostale. Prednost pred svima ostalima ima jedino domaćica".
Ovo su samo neki detalji koje smo izdvojili iz knjige 'Ilustrirani bonton' autora Branka Ivkovića čije prvo izdanje je izašlo u Zgrebu davne 1963. godine, a otisnuto je u 15.000 primjeraka. To su 'pravila lijepog ponašanja u kući, izvan kuće, na putu'.
Knjiga je napisana u tematskim poglavljima kako bi ljudi znali kako se ponašati u bilo kojoj situaciji, od odlaska u restoran, serviranja obroka kod kuće, odijevanja, ponašanja tijekom putovanja pa do odlaska u posjete u raznim prigodama (od proslava do posjeta bolesnicima i smrtnih slučajeva).