Pandemija je izazvala mahnito ubijanje šišmiša u zemljama poput Indije, Perua, Kube i Ruande, ali u Prirodoslovnom muzeju u Bourgesu štite te neshvaćene krilate sisavce. Šišmiši su nužni za oprašivanje i uništavanje štetočina na usjevima, ali ih se u popularnoj kulturi najčešće prikazuje kao parazite i krvopije.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Ljudi se boje bolesti. Ali virus se ne prenosi na taj način - kaže direktor muzeja Laurent Arthur, koji je proveo godine proučavajući i spašavajući šišmiše.
Znanstvenici vjeruju da novi koronavirus, koji je dosad usmrtio više od 800.000 ljudi u svijetu, izvorno potječe iz šišmiša, no do ljudi je dospio preko posrednika, vjerojatno pangolina s kineskih 'mokrih' tržnica. Vjeruje se i da su šišmiši bili izvor nedavne epidemije ebole u Africi.
Arthur i njegov tim identificirali su 1500 kolonija šišmiša na širem području Bourgesa i pažljivo prate njihovo kretanje i brinu za njihovu dobrobit. Šišmiši vjerojatno imaju jedinstven imunološki sustav koji ih čini otpornim na patogene i zato od njih ne obolijevaju, ali ih šire, kaže epidemiolog Francois Moutou, koji surađuje s muzejom.
- Kao jedini leteći sisavci, šišmiši konzumiraju puno kisika kako bi 'nahranili' svoje srčane mišiće - rekao je.
Visoka razina kisika može oštetiti DNK pa su šišmiši razvili 'oruđe' za popravak gena zahvaljujući kojem imaju i jači imunološki sustav.
Meka, Lourdes i panteon za šišmiše
Po UN-ovom Programu za okoliš (UNEP), 60 posto ljudskih zaraznih bolesti potječe od životinja, uključujući šišmiše, no za to ne treba kriviti njih nego ljude koji zadiru u njihova prirodna staništa.
U muzeju u Bourgesu rade na tomu da smanje utjecaj ljudi na šišmiše, primjerice, kreiranjem nove zamke za insekte koje će poštedjeti šišmiše koji se njima hrane. Također sele cijele kolonije šišmiša u vinograde u području srednje Loire.
- Šišmiši progone sve nametnike koji uništavaju vinograde - pojasnio je Arthur.
Jedna od glavnih zadaća stručnjaka u Bourgesu je othranjivanje malenih šišmiša koje tijekom selidbe čitavih kolonija roditelji zaborave. Nakon 30 godina posvećenosti njezi i brizi o šišmišima, Prirodoslovni muzej u Bourgesu postao je globalno znanstveno središte za te životinje. Svake dvije godine ondje dolazi petstotinjak stručnjaka iz svijeta koji raspravljaju o svemu što se odnosi na šišmiše.
- Mi smo Meka, Lourdes ili panteon za šišmiše - kaže Arthur, dodajući da on i kolege nastoje proširiti poruku da šišmiši nisu neprijatelji.
- Ljudima treba objasniti da nema rizika. Mi ovdje ne kuhamo gulaš od šišmiša - rekao je Moutou.
Istina je da stanovnici nekih dijelova Afrike i Azije jedu šišmiše, no nema dokaza da je to razlog širenja bolesti s njih na ljude.