Fizičko kažnjavanje djeteta neprihvatljivo je i može loše utjecati na dijete, ali i roditelja. Iako je nekad bilo prihvatljivo kazniti dijete zbog nečeg lošeg što je napravilo, to danas više nije praksa te se stručnjaci ne slažu s tim.
- Od tjelesnog kažnjavanja djeca ne uče važne životne lekcije. Uče tek da su roditelji nesigurni, u jednom trenu topli, u drugom trenu strašni, a nemaju osjećaj da svojim ponašanjem mogu predvidjeti te promjene, što ih čini prestrašenima i bespomoćnima. To se osobito odnosi na djecu mlađu od tri godine, koja nemaju kognitivnu zrelost da povežu uzrok i posljedicu - kaže prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja.
POGLEDAJTE VIDEO (Ovih 12 stvari mentalno jaki roditelji ne rade) :
Dodaje kako iz preplavljenosti brojnim zahtjevima roditelji mogu pribjeći tjelesnom kažnjavanju jer ono daje relativno brzu promjenu ponašanja - dijete prestane raditi ono što ne želimo da radi.
- No, dugoročno, dijete osjeća strah, ima potrebu skrivati stvari od roditelja, odnos je narušen i odrasta s iskrivljenim uvjerenjima o svojoj vrijednosti i vrijednostima u odnosima i ostatku života. Uči da je nasilje prihvatljiv način rješavanja problema te se može i samo ponašati nasilno ili dopuštati drugima da budu nasilni prema njemu - ističe ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
- Mnogi nam kažu da nije svaki udarac po guzi jednak zlostavljanju, što je točno. Ali gdje je granica? Djeca koja su tjelesno kažnjavana su prema istraživanjima u 11 puta većem riziku da postanu zlostavljana. Dvoje od troje djece u Hrvatskoj u tjedan dana doživljava tjelesno kažnjavanje, a polovina njih posljedično i zlostavljanje - rekla je pa dodala kako se često miješa odnos bez nasilja i odnos bez granica.
- Nekim se roditeljima čini da psiholozi kažu da djecu treba razmaziti i podilaziti im u svemu. Međutim, dijete ima pravo na granice i strukturu. Dijete koje nema vodstvo u odgoju od strane svojih roditelja, pravila ponašanja, posljedice pridržavanja i nepridržavanja tih pravila, jasno i dosljedno postavljene obveze i zadatke, dijete je kojem nedostaje regulacije i doživljaja da je nekome važno - govori dr. Buljan Flander. Dodaje kako posljedica neadekvatnog ponašanja ne mora biti udarac.
- Može se raditi o uskraćivanju nekih povlastica, koje nisu potreba djeteta (poput ljubavi roditelja), nego želje djeteta (poput mobitela ili trendovskih tenisica). Može se raditi o restitucijskim posljedicama, primjerice dijete koje svjesno uprlja tepih, mora ga i očistiti. Važno je imati i pozitivne posljedice adekvatnih ponašanja jer djetetu nema većeg potkrepljenja od roditeljske pažnje i odobravanja. To ne znači da djetetu treba kupovati skupe nagrade za dobre ocjene, pristojno ponašanje i slično. Pohvala roditelja, zagrljaj i poljubac dovoljno su dobra potkrepljenja - savjetuje.
Kaže kako se na taj način dijete ponaša ili ne ponaša na određeni način jer je integriralo određene vrijednosti i jer zaista poštuje roditeljski autoritet, umjesto da čeka kada će roditelj okrenuti glavu i onda činiti sve suprotno, iz inata, a skrivati se iz straha.
- Djeca koja se boje svojih roditelja neće im se povjeriti ni kad imaju neki problem, što može imati kobne posljedice - smatra psihoterapeutkinja.
- Većina roditelja ne vjeruje u tjelesno kažnjavanje kao metodu odgoja u dubini duše, osjećaju sram i krivnju kad udare dijete, samo ih često duboko zakopaju i racionaliziraju. Većina roditelja iz osjećaja bespomoćnosti, frustracije, umora i u nedostatku drugih ideja udari dijete. S njima je važno raditi, osim što se dijete treba zaštititi, pružiti roditeljima podršku i trening roditeljskih vještina, kako bi bili kompetentni roditelji i tako se i osjećali te ponašali prema svojoj djeci - zaključuje dr. Buljan Flander.
S praksom kažnjavanja djeteta ne slažu se niti američki znanstvenici. Psihologinja za djecu dr. Denise Cummins kaže kako bi trebalo izbjegavati praksu koja se prije upotrebljavala.
- Naši roditelji i djedovi i bake prihvaćali su mnogo toga što mi danas ne prihvaćamo. Uvidjeli smo da su njihova vjerovanja bila u krivu pa ih, sasvim razumljivo, odbacujemo. Isto tako bi trebalo biti i s fizičkim kažnjavanjem - kaže dr. Cummins.
Dodaje i kako roditelji mogu izmiči kontroli kada udaraju dijete. To ga dovodi u opasnost da postane zlostavljač.
- To se događa kada, na primjer, otac dolazi isfrustriran s posla i dijete ga kod kuće počne gušiti. On gubi strpljenje i razum te počne udarati dijete. Često se događa da tada osjeti olakšanje i to ga može potaknuti da udara više i jače. Nemojte si to nikada dopustiti - ističe.
Iako neki smatraju da batine mogu zaustaviti loše ponašanje kod djeteta, to može i dugoročno naštetiti i njihovim međuljudskim odnosima.
- Djeca koja su dobivala batine, češće se pretvaraju u ljute, isfrustrirane ljude s emocionalnim i psihološkim problemima. Istraživanja su pokazala da su djeca prkosnija, što više batina dobivaju. Veća je vjerojatnost da će kasnije udariti svog partnera, biti anksiozna, depresivna i koristiti opojne droge. Teže će suosjećati i biti moralna - rekla je dr. Cummins.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL '24 PITANJA' SA SENIDAH: