Ostaci starorimskog grada Pompeja nudi nam neponovljiv uvid u svakodnevnicu Rimljana pa tako i u odnos prema seksualnosti. Kroz otvorene, dekorativne i simbolički slojevite ostatke davnih vremena, putujemo dva tisućljeća u prošlost kako bismo istražili tadašnji društveni život i njihov odnos prema erotici i seksualnosti. Freske u domovima, termama i lupanarima odnosno bordelima, otkrivaju estetski pristup erotici koji se razlikuje od suvremenih društvenih normi. Iako bi se eksplicitne scene i erotski prizori danas smatrali pornografskima, u rimskom su društvu oni bili izraz slobode i otvorenosti. Ipak, povijest nas iznova podsjeća na dvostruka mjerila: ono što je za muškarce predstavljalo slobodu, za žene je nerijetko - premda ne u svim slučajevima - značilo tek surovu obvezu ili ropstvo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Erotski motivi nisu bili ograničeni samo na javne kuće; oni su prožimali svakodnevicu cijelog Napuljskog zaljeva. U domovima poput Casa del Centauro ili Casa del Poeta Tragico, kao i u obližnjem Herkulaneumu i Stabijama, erotika je bila dio interijera bogatih Rimljana. Pronađeni su brojni predmeti koji svjedoče o tome:
- nakit s falusnim motivima koji je služio kao zaštita (apotropejski simboli),
- brončane statuete i kovani amulete (tintinnabuli),
- raskošni mozaici sa seksualnim motivima.
John R. Clarke, američki povjesničar umjetnosti, profesor i pisac posvetio je veliki dio svojeg profesionalnog rada temi povezanom s erotikom u rimskoj umjetnosti. Motivi koji jesu povezeni s erotikom i seksom se pojavljuju u različitim kontekstima - privatnim domovima (npr. Casa dei Vettii), javnim kupalištima (Suburbanih terme), bordelima (lupanar) i vjerskim prostorima (svetišta Prijapa). John R. Clarke i recenzenti njegovih djela ističu da su Rimljani imali vrlo ležeran pristup erotskim prikazima. Freske se ne interpretiraju kao pornografija kako ih mi danas doživljavamo, već kao dio svakodnevne kulture i zabave - djeca, žene i muškarci gledali su ih kao pozadinski sadržaj bez osjećaja skandaloznosti. Veliki broj fresaka se mogu gledati kao satira i vizualni humor. Clarke napominje da su freske nastojale zadovoljiti antički ukus i svjetonazore, a ne suvremenu erotomaniju. (Anderson, W. (1998). Review of the book Looking at lovemaking: Constructions of sexuality in Roman art, 100 B.C. to A.D. 250, by J. R. Clarke. Bryn Mawr Classical Review).
U domovima bogatih Rimljana poput Case dei Vettii ili Case del Centauro, erotske freske nisu bile skrivene. Naprotiv, krasile su atrije i spavaće sobe, prostore dostupne ne samo obitelji već i gostima. Mitološki prizori, poput Lede i labuda ili tajanstvenih orijentalnih ljubavnica, služili su kao sofisticirana dekoracija koja je ukazivala na društveni status domaćina. Ipak, iza estetike krila se i dublja poruka: prikazi su često bili usmjereni prema prizivanju plodnosti, čime su one odražavale intimne želje članova obitelji.
Casa dei Vettii (Kuća Vetijevaca), ova raskošna vila dvojice bogatih slobodnjaka, obnovljena nakon potresa 62. godine, dom je jedne od najpoznatijih fresaka antike. Odmah na ulazu, u predvorju, goste dočekuje upečatljiv prikaz boga Prijapa koji svoj golemi falus važe na vagi, koristeći vreću zlata kao protutežu - snažan simbol bogatstva, prosperiteta i zaštite od zlih očiju.
Bogate kuće krasio je peristil koji je imao veliki prozor, elegantne prostore s nišom, ukrašenom erotskim freskama koja se koristila nakon obroka za zabavu gostiju u razgovoru. U bogatijoj stambenoj četvrti, počevši od sredine 1. stoljeća poslije Krista, tri su elegantne i velike termalne kupelji služile su kao podrška čestim društvenim aktivnostima koje je organizirao gospodar kuće.
Unatrag petnaestak godina, znanstvena zajednica i šira javnost svjedočile su nizu izvanrednih arheoloških otkrića u Pompejima i Napuljskom zaljevu u kojima iskopavanja traju još od 19. stoljeća. Suvremene metodologije istraživanja ne nude samo uvid u prošlost, već omogućuju duboko emotivno povezivanje sa svakodnevnim životom, pričama i identitetima antičkih stanovnika. Velika izložba "Umjetnost i senzualnost u kućama Pompeja" koja je bila otvorena za javnost od 21. travnja 2022. do 15. siječnja 2023. a kustosi su bili profesorica povijesti umjetnosti i klasične arheologije Maria Luisa Catoni i ravnatelj arheološkog parka Pompeji Gabriel Zuchtriegel, otvorila je vrata rimskog domusa i upoznala javnost s novijim rezultatima arheoloških istraživanja.
Izložba koja je primarno istraživala kako su erotske i senzualne slike bile integralni elementi stanovanja, prikazala nam je freske s prikazima mitoloških romansi, poput tragičnih sudbina Hipolita i Fedre, te Meleagra i Atlante. Ovi prizori nisu bili tek dekoracija; oni su odražavali složene ljudske emocije i strasti. Među najdojmljivijim izlošcima nalazi se freska nagog Narcisa koji opčinjen promatra vlastiti odraz, simbolizirajući vječnu ljudsku zaokupljenost ljepotom.
Senzualnost je prožimala sve aspekte privatnog prostora - od reprezentativnih vrtova do najintimnijih kutaka. Izložba je u fokus stavila kultnu fontanu Prijapa iz Kuće Vettija, čiji uspravni ud simbolizira zaštitu i prosperitet, te oslikani lararij (kućno svetište) iz ville u Terzignu.
Posebno su intrigantni predmeti za svakodnevnu upotrebu koji su nosili snažnu estetsku poruku kao na primjer statueta božice Venere koja namješta kosu do terakotnih svjetiljki s eksplicitnim erotskim scenama. Jedan od tehnički najsavršenijih izložaka je brončani efeb, mladić u dobi od 18 do 20 godina, s Insula Occidentalis, koji kroz mit o Tezeju i Arijadni prikazuje mladenačku ljepotu i snagu. Insula Occidentalis je veliki kompleks antičkih rimskih vila (domusa) smješten u Pompejima, između Porta Marina i Porta Ercolano. To je luksuzno rezidencijalno područje na rubu grada s panoramskim terasama prema moru, uključujući znamenite kuće poput Kuće Marca Fabija Rufa i Kuće zlatne narukvice.
Dodatni sloj senzualnosti pružaju prizori dionizijskog kruga: razigrani kentauri, nage menade i strastveni zagrljaji Dioniza i Pana. Menade su mahnite pratilice boga Dioniza. Zaogrnute su jelenjom kožom, imaju štap od vinove loze, obavijen na gornjem kraju bršljanom. Sudjeluju u pratnji u orgijastičkom kultu Dionizovu. Po Dionizovu nadimku Bakho, menade su se, osobito kod Rimljana, nazivale i bakantice ili lene.
Posebnu pažnju privlači mramorna skulptura Hermafrodita koji se pokušava osloboditi satira, prikaz koji na dramatičan način sažima rimsku fascinaciju borbom između suzdržanosti i neobuzdane žudnje. (Ur.). (2022). Umjetnost i senzualnost u kućama Pompeja (Katalog izložbe, Arheološki park Pompeji). Artem.
Prije nekoliko godina u vili u mjestu Civita Giuliana, sjeverno od Pompeja, arheolozi su pronašli gotovo netaknutu rimsku kočiju koja je pripadala bogatoj rimskoj eliti. Pretpostavlja se da se nije koristila za svakodnevni prijevoz, nego za ceremonijalne prigode poput svečanih povorki, religijskih obreda ili vjenčanja. Kočija je bila bogato ukrašena brončanim i kositrenim detaljima, a posebnu pozornost privukli su ukrasi s erotskim scenama koje prikazuju satira, nimfe i Kupida, motive povezane s ljubavlju, plodnošću i rimskom mitologijom.
Ovo otkriće smatra se jedinstvenim jer su u Pompejima ranije uglavnom pronalažena obična transportna kola, dok je ova kočija bila luksuzno procesijsko vozilo poznato pod nazivom „pilentum“. Arheolozi vjeruju da je mogla služiti i tijekom svadbenih ceremonija, kada bi se mladenka svečano prevozila do novog doma. Kočija je ostala očuvana gotovo dvije tisuće godina zahvaljujući erupciji Vezuva 79. godine, koja je pepeo i vulkanski materijal pretvorila u svojevrsnu vremensku kapsulu antičkog života.