Freske iz Pompeja u javnim prostorima najčešće su služile kao oglašavanje usluga prostitutki, a imale su i ulogu jednostavno poticati uzbuđenje i zabavu posjetitelja
EROTIKA STAROG RIMA
U Pompejima freske su bile 'oglasna ploča' za prostitutke: Pogledajte eksplicitne prizore!
Čitanje članka:
6
min
Ostaci starorimskog grada Pompeja nude nam neponovljiv uvid u svakodnevicu Rimljana pa tako i u odnos prema seksualnosti. Kroz otvorene, dekorativne i simbolički slojevite ostatke davnih vremena, putujemo dva tisućljeća u prošlost kako bismo istražili tadašnji društveni život i njihov odnos prema erotici i seksualnosti. Freske u domovima, termama i lupanarima odnosno bordelima, otkrivaju estetski pristup erotici koji se razlikuje od suvremenih društvenih normi. Iako bi se eksplicitne scene i erotski prizori danas smatrali pornografskima, u rimskom su društvu oni bili izraz slobode i otvorenosti. Ipak, povijest nas iznova podsjeća na dvostruka mjerila: ono što je za muškarce predstavljalo slobodu, za žene je nerijetko — premda ne u svim slučajevima — značilo tek surovu obvezu ili ropstvo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:06
Pompeji su, uz Herkulanej i Stabije gradovi koje je zadesila strašna tragedija. Zatrpani su pepelom i lavom tijekom erupcije Vezuva 79. godine. Ta tragedija je nama ostavila zoran i detaljan prikaz života u starome Rimu kao niti jedno arheološko nalazište. Prije nego što uđemo u Pompeje i vidimo kako su živjeli stari Rimljani, istražimo što se tog kobnog dana, 24. kolovoza 79. godine, dogodilo Pompejima i okolnim mjestima.
Studije provedene na tom području identificirale su dvije faze koje su obilježile erupciju Vezuva 79. godine. Prvu je karakteriziralo stvaranje i podizanje velikog eruptivnog stupa koji je uzrokovao kišu pepela i plovućca na velikom području jugoistočno od Vezuva. Područje je bilo prekriveno materijalima različite debljine.
Tijekom 18 do 19 sati vulkanske kiše, na grad je naneseno otprilike tri metra plovućca. U izloženim dijelovima grada zabilježena je prosječna brzina taloženja plovućca od 15 cm/h, dok je negdje tijekom prvih šest sati nakon erupcije brzina porasla na vrijednosti između 25 i 30 cm/h. Težina vulkanskog materijal uzrokovala je urušavanje krovova.
Drugu fazu karakteriziralo je urušavanje eruptivnog stupa; generirani su tokovi piroklastičnog materijala (valovi) i užareni oblaci na visokim temperaturama (u rasponu između 250°C i 450°C). Tokovi lave nisu odmah pogodili grad, zapravo je tek treći olujni udar pogodio Pompeje, ali su ga zaustavile gradske zidine. U početku su stanovnici bili djelomično zaštićeni, dok su oni pogođeni kasnijim olujnim udarima gotovo trenutno umrli zbog jakog toplinskog šoka: njihova su se tijela urušila na plovućac na različitim visinama; na njih se taložio sloj pepela, koji se s vremenom zbio. Žrtve su ostale na mjestu gdje su umrle kao da su kristalizirane u sloju kompaktnog pepela. Organski materijal se s vremenom raspadao, ostavljajući prazninu ili otisak unutar sloja, u kojem su ostale samo žrtvine kosti i anorganski materijali.
Ostala praznina je stoga bila svojevrsni negativ, što je Giuseppeu Fiorelliju, talijanskom arheologu iz 19, stoljeća dalo ideju o stvaranju pozitiva ulijevanjem vode i gipsa u šupljinu, kroz malu rupu. Ukupan broj izrađenih odljevaka iznosio je sto šest.
Pompejska tragedija nam je ostavila brojne vrijedne informacije o životu Rimljana. Arheološka istraživanja koja su krenula u 19. stoljeću traju još i danas te nove tehnologije daju i nove informacije o raznim aspektima života lučkih gradova podno Vezuva.
Pompeji su bili zatrpani 1600 godina prije nego što su slučajno otkriveni i danas nam vrlo zorno prikazuju svakodnevni život Rimljana pa tako i odnos prema erotici i seksualnosti.
Falus je simbolizirao plodnost, snagu, moć i zaštitu
Kada bi iste prikaze na koje nailazimo u Pompejima i Herkulaneju vidjeli u današnjem javnom prostoru ili u nekoj privatnoj kući, svakako bi govorili o pornografiji, međutim u starome vijeku poimanje seksualnosti u javnim prostorima bilo je drugačije od današnjeg. Prikazivanje falusa na svakom koraku nije dio erotike i seksualnosti nego se radi o simbolima zaštite doma i plodnosti. Falusi i figure boga Prijapa prikazuju božanstvo plodnosti, zaštitnika stada, vrtova i vinograda. Njegov se kult razvio u području Helesponta (Lampsak), a od III. st. pr. Kr. štovali su ga i u Italiji. Prikazivali su ga kao bradata čovjeka s velikim falusom. Na njegovim drvenim kipovima po vrtovima i voćnjacima bili su napisani često šaljivi lascivni stihovi. Sačuvala se zbirka od 80 takvih opscenih epigrama (Prijapske pjesme – Carmina Priapea). Najpoznatiji je onaj u Casa dei Vettii gdje Prijap na vagi odmjerava svoj falus.
Falusni simbol je bio raširen i kao takav bio je važan dio kulture starog Rima, simbolizirajući plodnost, snagu, moć i zaštitu, a ne primarno seksualnost u modernom smislu. Riječ je o jednom od najčešćih amuleta (fascinum) koje su koristili svi slojevi društva, od djece do careva, kako bi se obranili od uroka i zlih sila.
Amuleti u obliku falusa često su se vješali oko vrata djeci, a vojnici su ih nosili za sreću. Falus na kućnom pragu ili ulazu u dvorište simbolizirao je sreću, plodnost i blagostanje za ukućane, a ne nužno javnu kuću, kako se često pogrešno pretpostavlja.
Freske iz 2. st. pr. Kr. do 1. st. n. e., iz Pompeja koje pripadaju najmlađem 'četvrtom stilu' rimskog zidnog slikarstva često su jarkih boja s prikazom realističnih erotskih scena. Stručnjaci ih tumače raznoliko: jedni naglašavaju zabavnu stranu, drugi apotropaijska značenja (od grčke riječi apotrópaios - koji odvraća nesreću). Freske pokazuju seksualne činove (poput grupnog i oralnog seksa) koje su najšire gledano u stvarnosti bili široko rasprostranjeni i društveno prihvatljivi.
Oglašavanje prostitutki kroz freske
Freske iz Pompeja u javnim prostorima najčešće su služile kao oglašavanje usluga prostitutki, a imale su i ulogu jednostavno poticati uzbuđenje i zabavu posjetitelja. Ostali motivi uključuju mitološke prizore (npr. Kupidon i psi ili Venere i Adon s neobičnim erotskim pozama) te svakodnevne scene (prikazi spavaćih soba s erotskim reljefima).
Ključne freske potječu iz zlatnog doba ranog Carstva, a njihovo ponovno otkrivanje između 18. i 20. stoljeća zauvijek je promijenilo naše shvaćanje rimske intime - iako intima onako kako je mi shvaćamo možda i nije pravi izraz za razdoblje starog Rima. Evo nekih od najistaknutijih javnih građevina gdje su senzualni i erotski prizori upotpunili ljepotu ovih prostora.
Javna kupališta bila su središte društvenog života
U Suburbane termama, javnim kupalištima koja su bila središta društvenog života, pronađene su freske s eksplicitnim prikazima seksa. Arheolozi sugeriraju da su ovi motivi služili humoru i zabavi posjetitelja. Ove javne kupelji u svojoj svlačionici (apodyterium) čuvaju prizore erotskih scena, pružajući uvid u opuštenu atmosferu rimskih mjesta za odmor. Terme se nalaze neposredno izvan gradskih zidina Pompeja, kod vrata Porta Marina. Izgrađene su u 1. stoljeću (vjerojatno za cara Tiberija) na terasastoj padini koja je tada gledala izravno na more. Za razliku od starijih, zatvorenih termi, Suburbane terme su imale velike prozore koji su posjetiteljima pružali pogled na Napuljski zaljev.
U Suburbanim termama pronađeno je osam scena seksualnog čina: uključuju heteroseksualni i homoseksualni grupni seks, oralni i analni. Zidovi su ukrašeni nizom eksplicitnih fresaka koje prikazuju različite seksualne odnose. Među prizorima se nalazi i rijedak prikaz lezbijskog odnosa, što je jedinstven slučaj u rimskoj javnoj umjetnosti. Najveća atrakcija ovih termi nalazi se u svlačionici (apodyterium). Radi se o kutijama koje su vjerojatno imale funkciju garderobe, a iznad svake kutije s brojem je bila freska s erotskim sadržajem. Vjeruje se da su slike služile kao vizualni podsjetnik posjetiteljima kako bi lakše zapamtili gdje su ostavili odjeću. Osim što su služile za zabavu, takve freske su najvjerojatnije reklamirale usluge prostitutki dostupne na gornjem katu zgrade. Suburbane terme bile su modernije i vjerojatno namijenjene bogatijoj klijenteli. Zanimljivo je da su, za razliku od mnogih drugih kupališta, ove terme bile mješovite — muškarci i žene koristili su iste prostorije.
Kuća strasti i požude
Lupanar (bordel) otkriven je 1862. godine, ova 'kuća strasti i požude' u srcu grada sadrži deset soba ispunjenih eksplicitnim freskama i grafitima. Smještene u polumraku uskih hodnika, freske su služile kao svojevrsni "vizualni katalog" usluga. Među njima se posebno izdvaja bizarna i fascinantna freska Prijapa s dvostrukim falusom, nastala neposredno prije katastrofalne erupcije, koja simbolizira plodnost i sreću.
Svi ovi arheološki nalazi zajedno tvore fascinantan prikaz u kojem su se estetika, religija i seksualnost ispreplitale na način koji je suvremenom čovjeku istovremeno i šokantan i zadivljujući.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
