Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi je spomenuo američki političar Benjamin Franklin 1784., koji je smatrao kako se pomicanjem sata može bolje iskoristiti sunčano ljetno razdoblje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pristaša te ideje bio je i britanski graditelj William Willett, koji je 1907. izdao pamflet 'Uzaludno traćenje dnevne svjetlosti' u kojem je predlagao pomicanje sata za 80 minuta unaprijed u travnju, čime bi se uštedjelo na troškovima električne energije i učinilo dane produktivnijima.
POGLEDAJTE VIDEO: ZABORAVILA DOĆI NA POSAO JER SE POMAKNUO SAT
Willett je nekoliko puta bezuspješno pokušao progurati taj zakon u britanski Parlament, no to je pitanje postalo ponovno aktivno u Prvom svjetskom ratu. Zbog nestašice ugljena i drugih energenata trebalo je maksimalno štedjeti na električnoj energiji. Tako je Njemačka 1916. bila prva zemlja koja je uvela ljetno računanje vremena.
Tijekom sljedećih nekoliko tjedana isto su napravile i Velika Britanija, Francuska, Italija, Rusija i Australija. Pomicanje sata se u isto vrijeme koristilo i na našem prostoru, odnosno na području Austro-Ugarske, u razdoblju od dvije godine, od 1916. do 1918. SAD je pak prvu promjenu napravio 1918. godine, da bi samo nekoliko godina poslije toga Amerikanci ipak odlučili prestati primjenjivati takvu izmjenu.
Oduševljenje ovim izmjenama nije dugo potrajalo, pa je Njemačka prestala koristiti ljetno računanje vremena 1919., dok su Velika Britanija, Irska i Francuska nastavili. No, Francuzi su bili jako podijeljeni oko toga, jer se posebice populaciji ruralnih krajeva to uopće nije svidjelo, dok su za ovo računanje vremena bili veliki gradovi.
Tijekom Drugog svjetskog rata praksa je ponovno zahvatila Europu.
Ideja se pojavila ponovno u doba naftne krize iz 1973. kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju. Sezonskom vremenu prva se 'vratila' Francuska, 1976. Na našem tlu se ljetno računanje vremena koristilo i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945.
Računanje vremena, kakvog poznajemo i danas, uvedeno je od 1983. u SFRJ.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, neke su savezne države SAD-a odbacile ljetno računanje vremena, prvenstveno zbog pritužbi farmera koji su tvrdili da takav ritam ne pogoduje poljoprivredi i stočarstvu. Neke države u SAD-u ni danas ne mijenjaju sat, kao niti Japan, Ekvador i države u tropskom pojasu.
U Europi sve zemlje mijenjaju sat, osim Islanda.
Do 2006. ljetno računanje vremena u SAD-u završavalo je zadnjeg vikenda u listopadu, prije Noći vještica. Tad je na Noć vještica mrak nastupao naglo ranije, pa su roditelji djeci noću zabranjivali odlazak u maškare. Što je manje djece išlo u maškare, dućani su djeci prodavali manje slatkiša, pa su 2007. prebacili mijenjanje sata na prvu nedjelju u studenom kako bi trgovine prodale više slatkiša.
POGLEDAJTE VIDEO: SHVATIO DA NE GOVORI HRVATSKI VEĆ JELŠANSKI