Finski fotograf Ossi Saarinen za sebe kaže da je prvenstveno zaljubljenik u prirodu, pa se može reći kako Saarinen živi svoj san: on se posvetio fotografiranju životinja u prirodi i dokumentiranju života raznih vrsta u njihovom prirodnom okruženju.
POGLEDAJTE VIDEO SA SIMPATIČNIM PINGVINIMA:
A za dobar kadar životinje nije mu, kaže, problem ni istraživati o ponašanju pojedinih vrsta, pratite tragove životinje po šumi i slijediti trag izmeta, buditi se u tri ujutro ili cijeli dan provesti u tišini, skriven, čekajući...
- Nevjerojatno je zadovoljstvo fotografirati u prirodi i promatrati sve te divlje životinje i njihovu svakodnevicu - kaže Saarinen.
Od malena su, objašnjava, priroda i divlje životinje nešto oko čega je vrlo strastven, pa je svoju omiljenu knjigu o životu ptica sa sobom svugdje nosio i prije nego je uopće znao čitati.
Prvi je fotoaparat Saarinen dobio kada mu je bilo 15 godina, a tri godine kasnije objektiv kamere uperio je prema životinjama.
- Do 18. sam godine životinje samo promatrao i divio im se - rekao je za Insider, a onda je kaže shvatio da s fotografijom može i drugima dočarati ono što sam osjeća dok potiho promatra životinje.
Dvogled je Saarinen tad zamijenio s foto aparatom koji nije odložio do danas, a priča i kako mu je jedan od najupečatljivijih trenutaka iza fotoobjektiva, koji mu je i odredio karijeru, bio susret s mladim lisicama.
- U svibnju 2017. godine prvi sam put naišao na skroz male lisice koje su došle skroz do kuće u kojoj sam živio - prisjetio se FInac trenutka kad je shvatio da je fotografiranje životinja, posebno njihove mladunčadi, njegov životni poziv i nešto s čim se želi baviti i profesionalno.
Od tad je, kaže, sve više boravio u prirodi tražeći divlje šumske stanovnike.
- Kada tražite mlade životinje trebate pronaći gdje se kote ili gdje im je gnijezdo - kaže fotograf koji poput detektiva traga za rupama za gniježđenje, otiscima ili tragovima životinjskog izmeta - sve kako bi bolje razumio kuda se i kad životinje kreću.
Zatim se, priča, navečer ili rano ujutro vraća na mjesto pronalaska traga i čeka.
- To obično zahtijeva puno strpljenja jer nikad ne znate kada će izaći - rekao je, a dodaje i da mu čak 95 posto vremena ode na traženje i čekanje životinja, a samo pet posto na fotografiranje.
Fotografiranje svake životinjske vrste, priča Saarinen, zahtijeva i traženje informacija u knjigama ili online, kako bi bolje razumio njihovo ponašanje i lakše ih pronašao.
A i vrijeme za fotografiju mu je, kaže, ograničeno.
- Fotografiram samo kasno navečer i rano ujutro - kaže i objašnjava da kad sunce izlazi, kao i kad zalazi, životinje postaju manje aktivne. Osim toga, pogoršava mu se i svjetlo za dobru fotografiju, a u to vrijeme ima i ljudi koji šetaju šumom i smetaju mu ili čak otjeraju životinju.
- Zato se, kad radim ujutro, budim prije izlaska sunca - dodao je. Ljeti je to, kaže, između 2 i 3 sata ujutro. No ništa mu to nije teško, dodaje fotograf koji će za dobru fotku u šumi i prespavati.