Iskustvo znanstvenika danas, do 21. stoljeća, takvo je da se život može očekivati baš svuda gdje je to ikako zamislivo, kao i na nekim mjestima na kojima je to sasvim nezamislivo. To vrijedi čak i za tako složene organizme kao što su dugoživci, odnosno "vodeni medvjedići".
Za njih se ispostavilo da su kadri preživjeti potpuno zamrzavanje i odmrzavanje, da su u stanju neko vrijeme istrpjeti uvjete epicentra černobilske nuklearne katastrofe, čak su uspijevali kraće vrijeme preživjeti s vanjske strane ISS-a u Zemljinoj orbiti, u otvorenom svemiru.
A tek što su u stanju preživjeti bakterije, bujati na temperaturama 21°C iznad točke vrelišta na dnu oceana oko geotermalnih izvora. Ili u jezerima s nekima od najbrutalnijih razina kiselosti i slanosti. Pa radioaktivnost...
Takve organizme zovemo ekstremofilima. Ali, postoje li organizmi koji su u stanju preživjeti u kombinaciji i ekstremnih temperatura i brutalne kiselosti i slanosti otopine takve razine da kristali soli tamo rastu poput gljiva?
Postoje i takvi, to su višestruki ekstremofili, i to je razlog zašto su znanstvenici uzeli praktično za nesporno kad je prije dvije godine preliminarno objavljeno da je tim znanstvenika što ga je vodila Barbara Cavalazzi sa Sveučilišta u Bolonji otkrio život čak i u najgorem području za život na zemlji, doslovno u jezerima i lokvama s čistom kiselinom u dolini Danakil u Etiopiji.
Oni su tada smatrali da su pronašli tragove DNK kemosintetskih bakterija. Vijest je sada, međutim, da dokaza za život na tom mjestu ipak nema, da je skoro pa sigurno da je na nekim mjestima u 250 kilometara dugoj dolini život potpuno nemoguć.
A kakvo je to mjesto? Riječ je o depresiji u najzabitijim dijelovima Roga Afrike, oko 100 metara ispod razine mora, gdje dnevni temperaturni maksimumi najnormalnije dosežu 48°C, a ponekad sve do 55°C.
Područje je teško dostupno zbog prometne izoliranosti, ali i zbog opasnosti od oružanih napada neke od militantnih skupina koje rjeđe ili češće maltretiraju stanovništvo po okolnim područjima po Etiopiji, Eritreji, Somaliji, Keniji... Pritom su znali stradavati i posjetitelji, turisti, istraživači. Sve da i nije toga, tamo se nitko ne bi zadržavao više od najkraće mogućeg.