Zanima vas ova tema? Pročitajte i ovo: Ivana i Dražen su dokazali da i uz cerebralnu paralizu život može biti lijep
Dječak je planirao prehodati 1 kilometar kako bi sakupio novac za lokalnu školu i bolnicu. Na to ga je inspirirao stogodišnji veteran Tom Moore, veteran 2. svjetskog rata, koji je hodajući u svom svom vrtu sakupio više od 30 milijuna funti za Državni zavod za zdravstvo Velike Britanije.
POGLEDAJTE VIDEO: Ivanina i Draženova ljubav ne poznaje granice
Za svoj je pothvat dječak marljivo trenirao svaki dan. Od 21. ožujka, prelazio je 750 metara svaki dan i do sada prikupio skoro 40.000 funti. Cijelim su ga putem bodrili susjedi u naselju u kojem živi.
- Ponosna sam na njega. Pucam od ponosa. Ovim je izgradio ogromno samopouzdanje i samopoštovanje - rekla je dječakova majka Ruth Garbutt dodajući kako je Tobiasa na pothvat inspirirao pukovnik Tom Moore.
- Vidio ga je na televiziji. Poistovjetio se s njime budući da obojica koriste hodalicu. Obojica svakodnevno mukotrpno treniraju da bi ostali pokretni. Dao je cijelog sebe u to - kazala je majka.
- Osjećam se sjajno dok hodam gore-dolje po svojoj ulici. Naši susjedi izlaze na prozore i ulicu i bodre me. Neki mi čak i salutiraju - dodao je dječak, a majka je dodala da hodaju svaki dan. Bez obzira na to pada li kiša ili je sunčano, Tobias ne odustaje. Ni kiša ni jak vjetar nisu ga obeshrabrili - rekla je.
Prije izbijanja pandemije koronavirusa, dječak je mogao prijeći najviše 50 metara na dan. S vremenom je ojačao i svakim je danom postizao sve bolje rezultate.
- Ovo je bio velik izazov za njega. Tobias ima cerebralnu paralizu i bez hodalice se uopće ne može kretati. Prije karantene nije mogao prehodati više od 50 metara na dan. I to mu je ponekad bio prevelik zalogaj - pojasnila je mama.
- No, nije se predavao. Uporno je trenirao i sada u prosjeku može prijeći i 750 metara dnevno. Budući da zbog epidemioloških mjera nije mogao odlaziti na fizikalnu terapiju u svojoj školi, odlučili smo da svaki dan hoda - kaže Ruth pojašnjavajući da su u tom trenutku bili pomalo očajni jer je Tobias inače vrlo osjetljiv pa nije znala kako će novonastala situacija utjecati na njega.
- U školi su mu osigurali fizikalnu terapiju, pa je sva odgovornost u ovoj situaciji pala na mene. Odlučila sam da trebamo svaki dan hodati, kako bi ostao u formi. A on je očajnički htio hodati za neki viši cilj, no ispočetka nismo znali kako to ostvariti - priča mama.
No, nakon što je na televiziji vidio pukovnika Moorea kako hodajući po svom dvorištu prikuplja novac u humanitarne svrhe, Tobias je rekao mami: "Samo malo! Ovo želim raditi, želim sakupljati novac, zašto ne bismo organizirali humanitarnu akciju?"
To je bio trenutak odluke nakon kojeg hrabrog dječaka ništa nije moglo zaustaviti u njegovu naumu.
Zanima vas ova tema? Pročitajte i ovo: Ivana i Dražen su dokazali da i uz cerebralnu paralizu život može biti lijep