Mladi bračni par Ivana (35) i Alen (37) Ivanović iz Požege, odlučio je za sebe urediti kuću, unutrašnjost i okoliš, po svojim idejama. Kupili su kuću staru 80 godina, preko puta Alenove obiteljske kuće i odmah su znali da u takvoj neće živjeti i podizati svoju obitelj. Došao im je sin Mateo (2) i trebalo mu je osigurati adekvatan prostor. Profesor tjelesnog i upravna referentica, dali su se na planiranje. Prva zamisao je bila kuću urediti unutra, pa tek izvana. Što zamislili to i uradili.
– Supruga i ja smo skoro šest mjeseci razmišljali kako i što uraditi, svaku ideju smo razmotrili s mojim ocem koji ima puno iskustva, a znali smo da će on biti glavni realizator naših zamisli. U biti sve smo unutra obili. Postavljene su nove elektro i vodovodne instalacije. Uredili smo zidove i podove. Nastojali smo da sve bude onako kako smo zamisli. Unutrašnjost je bila obnovljena u roku od tri mjeseca. Nitko tko bi tada pogledao kuću izvana nije mogao niti slutiti kako smo lijepo uredili unutrašnjost. Bili smo nestrpljivi, jer odmah poslije naše svadbe smo preselili u kuću. Smetalo nam je kako izgleda izvana. U međuvremenu Ivana je ostala trudna, rodio se Mateo, pa smo rekli nećemo prve godine izvoditi građevinske radove po dvorištu, ali prošle godine smo u svibnju ipak odlučili započeti uređenje kuće izvana i dvorišta. Osim toga uredili smo pristupne staze i prostor ispred kuće - kaže.
U samo šest mjeseci transformirali su kuću i pobili narodnu izreku da se od bebe ne može napraviti cura. Njihova kuća je zablistala u novom sjaju. Nema onoga tko ne prođe pored nje, a da ne baci pogled, jer je trenutno jedna od najljepših kuća u naselju, u blizini slatke tvornice, Zvečeva.
– Noćima smo crtali, planirali, preračunavali se, planirali kupovinu, a po danu se gradilo. Sve što vidite djelo je naših ruku, Ivanine ideje smo iz dana u dan provodili u djelo moj otac i ja. Ponekad smo projektirali u hodu, ali smo sve radili planski, željeli smo da to bude onako kako baš treba. Nije bilo lako, jer Požega nema neki veliki izbor građevinskog materijala, pa smo ponekad morali poći i u okolne gradove, ali nismo nastavljali raditi dok nismo nabavili ono što smo zamislili. Moj otac je svestran čovjek, ima zlatne ruke, nema toga što on ne zna raditi, i mogu reći da je najviše toga odradio, nije mu smetalo što je Ivana nadzorni, čak što više ponekad bi se i bez mene dogovorili kako nešto odraditi. Nerijetko sam ga ulovio kako joj ispunjava želje – rekao je Alen, na što je Ivana dometnula kome će ako neće njoj.
– Imali smo toliko prostora na raspolaganju i morali smo dobro osmisliti kako ga najbolje iskoristiti da sve bude funkcionalno i našim potrebama prilagodljivo – priča Ivana.
Mada se doima da je sve na svome mjestu i da ne bi trebalo više ništa raditi, oni kažu da imaju u vidu još izmjena.
– Ima još toga, nije to puno, ali je bitno. Poput vešeraja u preuređenim podrumskim prostorijama i još nekih sitnica o dvorištu, jer želimo da uživamo u svojoj kući – kaže Ivana, susretljiva domaćica koja je s ponosom pokazala unutrašnjost kuće.
Alen je pokazao puno umijeća, kada je u pitanju adaptacija kuće, mnogo za jednog profesora tjelesnog, koji s građenom nema nikakve veze.
– Sve smo radili svojim rukama, jedino smo one stručnije i teže stvari prepustili majstorima, poput krova, instalaterskih radova, a sve drugo smo radili sami – rekao je Alen.
Kuća koju su uradili za sebe za njih je neprocjenjive vrijednosti, nikada nisu računali koliko s novaca potrošili, ali Alen procjenjuje da su samo na rukama, odnosno onome što su trebali dati majstorima uštedjeli oko 300000 kuna, što nije nimalo mali novac.
– Nismo dobili novac na igrama na sreću. Sve je to naš vlastiti novac, pomoć roditelja, pozajmica od banke i puno vlastitog rada – prokomentirao je Alen.