Sirovo povrće, svježe iz vrta, tržnice ili trgovine, zahtijeva dobro čišćenje prije nego što ćete ga pripremiti za kuhanje ili jesti. Namakanje sirovog povrća ima neke prednosti, ali i nedostatke.
POGLEDAJTE VIDEO:
Čišćenje povrća
Jedan od primarnih razloga namakanja sirovog povrća je da bude što čistije. Herbicidi, prljavština ili druge nečistoće mogu se zadržati na vanjskoj strani povrća, čak i ako ih ne vidite. Sveučilište u Minnesoti preporučuje da povrće perete pod mlazom vode. Međutim, u nekim slučajevima tvrdokorna prljavština zahtijeva da potopite povrće kako biste dosegli svaki kutak.
Oživljavanje povrća
Neko povrće uvene ili omekša prije nego što ga uspijemo konzumirati. Tople ljetne temperature čine ovo uobičajenom pojavom kod nekog povrća, osobito lisnatog. Namakanje svježeg voća i povrća u vodi može pomoći da oživi i bude ukusnije ili ako se to učinite prije skladištenja, može pomoći da duže traje u hladnjaku.
Gubitak vitamina
Jedan od razloga za zabrinutost kod namakanja povrća je gubitak hranjivih tvari. Vitamini topivi u vodi mogu se isprati tijekom skladištenja i pripreme. Vitamin C i članovi skupine vitamina B topljivi su u vodi, i dok gubitak hranjivih tvari može biti minimalan pri namakanju sirovog povrća, namakanje će smanjiti količinu ovih esencijalnih vitamina.
Utjecaj na okus
Namakanje povrća znači da povrće upije nešto tekućine. U nekim slučajevima, kao što je slučaj s lukom, to zapravo može povećati ili pojačati okus. Međutim, u drugim slučajevima, poput gljiva, namakanje razrjeđuje okus povrća. Općenito, sigurno je namakati lisnato povrće i ljuto povrće, kao što su zelena salata i luk, i povrće s debelom vanjskom korom, kao što je zimska tikva. Poroznije povrće, poput celera, oguljene mrkve i gljiva, treba oprati pod tekućom vodom, piše sfgate.