Većini ljudi nije nikakav problem evocirati uspomenu na to kako su izgledala lica njihovih roditelja, ili nešto što u tom trenutku požele, primjerice jabuku, no nekima je to nemoguća misija. Prije nekoliko godina istraživači su napokon opisali stanje kod kojega ljudi nemaju sposobnost zamišljanja stvari u 'slikama' i nazvali ga afantazija.
Kako je to stanje tek nedavno opisano, mnogi su rasli uz pretpostavku da, kad ih ljudi zamole da nešto zamisle u mislima, mogu to opisati metaforički. No, sada znanstvenici počinju otkrivati istinu povezanu s afantazijom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Grube procjene kažu da to stanje pogađa svaku 50-u osobu. No, postoji vrlo ozbiljan problem u utvrđivanju ima li netko taj poremećaj ili ne, o čemu je nedavno objavljena analiza u časopisu Cortex. Naime, problem je u tome što nitko ne može znati što druga osoba može ili ne može 'vidjeti' u glavi.
Dakle, kad nekoga zamolite da zamisli neku stvar i onda opiše to što vidi, nema objektivnog načina da se utvrdi je li to taj čovjek doista i vidio. Jer, možemo vidjeti istu stvar i opisati je na različit način, ili vidjeti različite stvari, a opisati ih na isti način.
Da bi to testirali, istraživači su proveli eksperiment, nazvan binokularno rivalstvo. Sudionicima je dan po jedan par 3D naočala, pri čemu je jedna leća prikazivala zeleni krug s horizontalnim linijama, a druga crveni krug s okomitim linijama. Iluzija je proizvela stanje kod kojega su slike u oba oka neusporedive, pa vidimo ono što fluktuira između tih različitih slika.
Sudionici su prije stavljanja naočala trebali zamisliti jedan od ta dva kruga. Ako doista mogu zamišljati stvari, tada bi krug koji zamišljaju trebao ostati dominantna slika koju vide. Pokazalo se da oni koji nisu mogli zamišljati stvari nisu mogli utjecati na ono što vide kad stave naočale, prenosi IFL Science!.
Dakle, čini se da oni s afantazijom doista ne mogu zamisliti stvari koje im padaju na pamet. Najčešće objašnjenje jest da je to zato što, kad nastojimo pokrenuti obrasce u oku, pokrećemo iste obrasce aktivnosti kao i kad je memorija formirana, a sumnja se da su kod nekih ljudi ti neurološki putevi zbog nečega poremećeni, ili da mozak jednostavno ne može ponovo aktivirati te obrasce na isti način.
Ako je to doista tako, možemo zamisliti da istraživači razviju tretman koji bi mogao pomoći ljudima. A to bi moglo biti korisno i za liječenje ljudi s pretjerano stimuliranim obrascima aktivnosti, za koje neki misle da mogu igrati ulogu u ovisnosti, kao i nekim oblicima posttraumatskog stresa.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM
.