Među grupom iz Širokog Brijega, koju smo susreli pred katedralom svetog Rufina u Asizu, bila je i Antonija. Oči joj se sjaje dok upija iskustvo iz svake pore grada koji diše vjeru koju i sama živi.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Za Asiz mogu slobodno reći da je to moj drugi dom. Ne mjeri se to uvijek brojem posjeta, nego osjećajem koji imaš kada si tu. Ja sam franjevka još od malih nogu. Nastojim slijediti svetog Franju i hodati onim stopama koje vode Kristu. Nekako mi se čini da je to lakše u Asizu nego bilo gdje drugdje. Uistinu vjerujem da je duh svetog Franje duboko prisutan u Asizu. Svakom ulicom kojom hodam pomislim: tu je hodao sveti Franjo. To je nešto snažno i duboko. Ovaj put još posebnije. Izložene relikvije svetog Franje podižu sve to na neku svetiju i posebniju razinu. Zahvaljujem dragom Bogu što mi se pružila prilika da budem ovdje baš sada, u ovo vrijeme. To je ipak “moj” sveti Franjo. Pozdravila sam Asiz s “doviđenja”, a ne sa “zbogom” - podijelila je s nama svoje dojmove.
S njom je putovanje dijelila i Marija. S velikim emocijama govorila je o svojim dojmovima s ovog posebnog duhovnog putovanja. Istaknula je kako je sama organizacija puta bila zahtjevna, jer je već desetak dana nakon objave bilo vrlo teško pronaći smještaj i organizirati sve potrebno za dolazak, što samo potvrđuje kolik interes vlada za ovaj povijesni događaj.
Posebno je naglasila nedjeljni trenutak čašćenja relikvija, koji je opisala kao jedinstveno i povijesno iskustvo.
- Drago mi je da smo baš sada došli, jer vjerujem da ćemo se za nekoliko godina pitati gdje smo bili u onim danima kada su relikvije bile izložene - rekla je.
Govoreći o osobnom susretu s relikvijama svetog Franje, njezine su riječi bile duboko dirljive. Prisjetila se kako je već nekoliko dana ranije u Asiz dovela 160 framaša, a kada je prvi put, još izdaleka, u koloni ugledala izložene relikvije, osjetila je nešto teško opisivo.
”O svetom Franji puno znam i trudim se nasljedovati ga. U tom trenutku za mene sveti Franjo nije bio negdje daleko, u nebu, u Kraljevstvu Božjem, nego je bio tu. Približavala sam se posmrtnim ostatcima najboljeg prijatelja i uzora svoga života.”
Kazala je kako su emocije bile toliko duboke i snažne da ih je teško prenijeti riječima, a taj je doživljaj usporedila sa sličnim iskustvom molitve na Kristovu grobu u Jeruzalemu.
”Te tri ili četiri sekunde, koliko smo mogli biti uz relikvije, bile su posebnost života. Moj najbolji prijatelj i moj uzor bio je tu.”
Na put nije došla sama. U skupini su uglavnom bili članovi iste župe, uz nekoliko hodočasnika iz Zagreba i drugih župa, no, kako kaže, svi su bili povezani istim duhom i istom nakanom.
”Svi smo došli s nekim nakanama. Svi smo u srcu ponijeli osobe i životne situacije koje smo željeli predati svetom Franji. Znamo koliko je njegov zagovor moćan i koliko je on blizak Kristu.”
Dodala je kako je razgovarala s gotovo svima u autobusu i da je svatko nosio poseban osobni doživljaj, čak i oni koji prije nisu mnogo znali o životu svetog Franje.
”I oni koji nisu puno čuli o svetom Franji bili su oduševljeni. On je prava filmska priča, a duhovno – tko može razumjeti, doista je blagoslovljen.”
Posebno je istaknula kako sveti Franjo i danas, 800 godina nakon svoje smrti, nastavlja obnavljati Crkvu, baš kao što je to nekoć bio njegov poziv.
”Sveti Franjo dobio je poziv da obnovi Crkvu, a mislim da upravo ovaj događaj i danas privlači mnoge ljude Crkvi. Asiz je ovih dana središte ne samo Europe nego i cijeloga svijeta. U Asizu je uvijek mnogo hodočasnika, ali ovih je dana grad poprimio sasvim novu dimenziju.”
Na pitanje koliko je puta bila u Asizu, kroz osmijeh je priznala da ni sama više ne može točno izbrojiti. “Mislim da mi je ovo u posljednje dvije godine već petnaesti put.” Za kraj je naglasila kako joj je uvijek posebna želja dovoditi ljude u Asiz, jer je to grad koji snažno odiše franjevačkim duhom. “Moj je cilj približiti ljude svetom Franji, a preko svetog Franje Kristu. To je zapravo i misija svih ovih hodočašća.”