Neposredno nakon što je s hodočasnicima iz Hrvatske slavio misu u srcu Asiza, svećenik Ivan Marković podijelio je s nama svoja razmišljanja. Služenje svete mise u katedrali svetog rufina za naše hodočasnike
Lifestyle
Komentari 1
Neposredno nakon što je s hodočasnicima iz Hrvatske slavio misu u srcu Asiza, svećenik Ivan Marković podijelio je s nama svoja razmišljanja. Služenje svete mise u katedrali svetog rufina za naše hodočasnike
Neposredno nakon što je predvodio misu na hrvatskom jeziku za hodočasnike iz Širokog Brijega u crkvi svetog Rufina, svećenik Ivan Marković stao je s nama kako bi podijelio razmišljanja i iskustva. Njegov glas nosi mir i iskustvo, a riječi odišu dubokom povezanošću s Asizom, svetim Franjom i svetom Klarom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:54
- Jedna ekipa naših ljudi iz Londona, iz katoličke misije, ali i Zagrepčana i drugih uspjela je doći i susresti se s mojima. Sad ste bili, ali možda i mi isto kod Franje uspijemo se ‘usrediti’ - započeo je Ivan i nastavio: “Ja sam u Asizu bio već puno puta. Još tijekom bogoslovskih studija, između 1993. i 1995. godine, dva ljeta boravio sam u Umbriji, u biskupiji Spoleto-Norcia, i puno puta smo bili u Asizu. Za mene ovo mjesto nije nepoznanica”.
Ova jubilarna godina smrti svetoga Franje posebna je, kaže, jer mu pruža priliku da otkrije nove spoznaje o svetom Franji i svetoj Klari: “Poznajem ih iz života svetaca i života Crkve. Odrastao sam uz milosrdne sestre svetoga Križa, koje su dio franjevačke obitelji, pa je Franjo za mene uvijek bio prisutan. Osobito kad sam krenuo putem svećeništva, u svetom Franji prepoznao sam ljepotu i jednostavnost života i evanđelja - život radosti, slobodan, radostan za Krista, radostan za one kojima je mogao pomoći, radostan za crkvu”.
Marković ističe i posebnu poruku Asiza: grad čuva ne samo povijest, već i ozračje dobrote, ljubavi i mira: “Pozdrav Pax et bonum - mir i dobro - ono je što nam je potrebno: mir sa samima sobom, mir s ljudima oko sebe i mir u svijetu. Osobito u trenucima kad vidimo nasilje i ratove, važno je prvo pronaći dobro u sebi, u Bogu, i to darivati drugima, živjeti s drugima”.
O hodočasnicima govori s posebnim razumijevanjem: “Oni dolaze tražiti dublju vjeru, veće iskustvo, suočavaju se s poteškoćama koje svi nosimo u životu. Molite se za obitelj, za bližnje. To su trenuci osobnog ohrabrenja i rasta. Naravno, ponekad su to i teški trenuci, bolesti, gubici... Svatko nosi svoje teškoće, ali ono što oni traže jest iskustvo vjere koje ih jača. Normalno je da svaki čovjek nosi u srcu svoju obitelj. Ako su obitelji zdrave, sve drugo u životu može biti zdravo. Najviše molitvi ide upravo za to - da obitelji budu dobre, da djeca budu dobra, da mladi budu dobri. A živimo u svijetu različitih i teških bolesti koje često završavaju smrću. Ali Bog nas vodi putevima koji su za nas najbolji. Hoćemo li ih prepoznati poput Franje, Klare i tolikih drugih? To je na nama. Ali ako je sina, kojega je najviše volio, poslao na križ, time pokazuje da nas voli. Imam sintagmu: kad boli, Bog najviše voli. I to me vodi kroz život i nosi”.
Svećenik naglašava i značaj mladih hodočasnika koji borave u Asizu radi duhovnog iskustva: “Pripravnici su ovdje da, na izvorima, malo dalje od obitelji, prijatelja i svakodnevnih obveza, uđu u sebe, u evanđelje i smisao svoga života i poslanja. Biti redovnik ili svećenik, posebno u duhu svetoga Franje, znači doživjeti ovo na vrhunski način, ako se otvore Božjoj milosti. Svi to možemo ako dopustimo da Bog djeluje u nama”.
Na kraju razgovora svećenik sažima srž svega što Asiz i Franjo znače: “To je ono što sveti Pavao jasno kaže - svucimo sa sebe staroga čovjeka i odjenimo se u Novoga, u Isusa Krista. To je put obraćenja, cijela korizma, naš život, sva nastojanja oko dobra, ljubavi i radosti. Cijeli život zapravo. Ja, kao pravi neprofesionalac, nastojim da ljudi to upiju, dožive i od toga žive”.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+