Obitelj se ljuti na mene jer vozim moped, a uskoro će mi 80 godina. Prijetili su mi da će mi staviti ‘embargo’, da ga više neće registrirati, ali ne dam se. Dokle sam živa, dokle god me mozak i oči služe, ići ću njime u nabavke i među svijet, odlučna je Mila Grubić (79), baka, prabaka i, kako je zovu, “žena zmaj” iz Vranjica pored Splita.
Obitelj je zabrinuta jer je nedavno imala tešku operaciju i još se oporavlja, no čim je povratila dovoljno snage, baka Mila uspela se na svoj skuter i krenula obilaziti obližnje trgovačke centre, kako to, uostalom, radi godinama. Skuter Bounty od 50 kubika služi je bez kvarova, njime svaki tjedan odlazi po namirnice, a i susresti se s poznatima. Često je mogu vidjeti kako natovarena vrećicama vozi od Solina do svog doma kraj ušća rijeke Jadro.
- Što se tiče Bountyja, imam ga 16 godina i radi kao sat. Sin mi povremeno provjeri treba li štogod zamijeniti, doda ulja kad ponestane, a sama znam zamijeniti svjećicu motora - ponosno govori Mila. Glavne su joj relacije za vožnju solinske trgovine, u koje se uputi oko osam sati.
- Znam na njemu poletjeti i preko dana, ako nešto zafali u kući. Još sam radnim danima glavni ‘opskrbljivač’ obitelji spizom, a sin i nevjesta zaduženi su za to vikendom. Vožnja mi daje i osjećaj slobode, a najvažnije mi je da u centrima sretnem znance i prijatelje iz osnovne i srednje škole te proćakulam s njima - kaže Vranjičanka.
Mopede vozi od 1972. godine, a sve donedavno nije imala nikakav udes. Prvi moped bio joj je Tomosov automatik, u Dalmaciji poznatiji pod nadimkom Ziko. Nakon njega prozmijenila je još dva takva, a nije ih štedjela. Natovarila bi Zika kašetama s voćem i povrćem ili ribom pa se odvezla na splitsku tržnicu na Brdima, gdje je od ‘80-ih godina trgovala. Vozila je po svakakvom vremenu - nisu joj smetali ni kiša ni jugo, ni bura i led jer, kako kaže, raditi se moralo. Znala je i pokoje od svoje četvero djece, kad su bili mali, posjesti na moped i odvesti ih kilometar-dva do vrtića ili škole u Vranjicu.
Osam dana u - krevetu
- Prije mjesec dana imala sam prvi udes u životu, iako vozim polako i pažljivo. Naime, zaboravila sam bila naočale i nisam dobro procijenila mogu li zaobići rampu koju je netko nepažnjom ostavio na cesti, zapela sam te pala. Odmah su priskočili prolaznici, podigli me i, na njihovo zaprepaštenje, sjela sam na skuter i odvezla se kući. Nasreću, nije bilo lomova. Ipak, osam dana provela sam u postelji. Nevjesta me njegovala narodnom medicinom, kojekakvim oblozima od luka, listova kupusa u rakiji i morskom solju. Čim sam se digla iz kreveta, opet sam počela voziti, a sad još opreznije - dodaje Mila, koja ima 14 unučadi i tri praunučice.
Prije 13 godina umro joj je suprug, a njegov odlazak baka Mila nikad neće preboljeti, pa ne namjerava skinuti crninu dok, kako kaže, ne ode k njemu. I on i sin, oba imena Ante, radili su u tvornici Salonit nedaleko od njihove kuće, a sin je u tom zloglasnom pogonu, kao i mnogi drugi Vranjičani, obolio od azbestoze.
- S mužem sam navikla živjeti u velikom trudu, pa tako živim i danas, kad imam visoke godine i zdravlje mi nije najbolje. Uvijek je pazio da se u kući puno radi kako obitelj ne bi bila u neimaštini u kakvoj je on odrastao. Znali smo godinama zajedno prije svitanja odlaziti prodavati ribu, uglavnom srdelu, od Imotskog, preko Vrgorca, pa sve do Mostara. Sin mi je veliki oslonac u životu, a ima se i on o čemu brinuti. Naime, pod istim krovom s njim živi nas čak devet žena - dometnula je baka Mila. Danas se bavi i vrtom oko kuće, gdje raste obilje voća i povrća, pa tako ukućanima ne fali domaćih namirnica. Na pravi rad navikla se od rane mladosti.
Trudi se biti raspoložena
Završila je Žensku stručnu školu u Splitu 1957. godine, potom uporno slala molbe za posao, a kako odgovori nisu stizali, odlučila se prihvatiti obiteljskih polja i vinograda kod Vranjica. Kaže kako do posla tih godina nije mogla jer joj je obitelj dala puno svećenika, pamti da su bili na zlu glasu kod ondašnjih partijskih glavešina. No pored mnogih nedaća koje bi je zadesile trudi se uvijek biti dobro raspoložena.
- Krajem travnja imala sam vrlo kompleksnu operaciju štitnjače i zloćudne izrasline na vratu. Nasreću, pobrinuo se za mene liječnik i čovjek dr. Zaviša Čolović. Kako sam sve izdržala i dobro podnijela, tepali su mi u bolnici da sam žena zmaj. Oporavak još traje, a najvažnije mi je da sam sa svojom obitelji, na nogama, i da, pored svega, mogu voziti svoj skuter - zaključuje Mila.