Nedavno je završio još jedan mjesec performansa koji uključuje tjedne mode u Milanu, Parizu, New Yorku, tijekom kojih su održane na stotine, pa i tisuće revija, showrooma i sličnih malih i velikih događanja. Ove prigode nisu samo mogućnost dizajneru da predstavi nešto novo od odjeće i modnih dodataka, već je tu čitava svita ljudi čiji timovi imaju i po stotinjak ljudi koje se brinu o tome da sve prođe u savršenom redu.
Naime, tu su veličanstvene scene, top lokacije koje izgledaju impresivno, kao i novac koji brendovi pritom troše. Ili bolje reći ulažu - svaka kuna ide u imidž kompanije, mora se vidjeti tko koliko ima. Jedna od kuća koja je postala sam vrh na tom području svakako je Chanel, a nakon nje i Dior, Louis Vuitton te brojne druge.
POGLEDAJTE VIDEO:
Modne revije na taj način aktiviraju i druge industrije - netko mora napraviti sve te kulise, interijer, postaviti rasvjetu, glazbu, sve to uskladiti te osmisliti čitav show. Cool je imati reviju na nekom mjestu do kojega je komplicirano doći ili potpuno preurediti neku lokaciju - primjeri su razni muzeji, ali i mjesta poput podzemne. Performativni karakter mode jak je već niz desetljeća, a među pionirima modnih revija bili su Coco Chanel i Christian Dior, i danas jaki brendovi na tom području.
Počelo je kao prikazivanje odjeće kupcima i medijima, da bismo danas imali čitavu industriju oko same piste. To nam govori da kad nema događanja uživo, kao što je bilo u pandemiji, da pate mnoge druge grane ovog modnog, izuzetno lukrativnog sektora. Kad se sve to smirilo, krenula je nova akcija, nove revije i događanja koja ipak imaju veliku gledanost, pa i online, iako neki i dalje rade samo digitalno. Ipak, kad dizajner okupi ljude u nekom fizičkom prostoru, i dalje se to smatra velikim uspjehom, trebat će smjena generacija da fizičke revije eventualno odu u zaborav.
Dizajner na reviji ima i styling, to je kombinacija koja zaokružuje njegovu ideju, odjeću ili modni dodatak. Styling je ono što zaokružuje kreativnu misao, na reviji vidimo upravo to, priču nekog autora, koja na koncu šalje određenu poruku publici i svima onima koje moda zanima.
Revija zato košta čitavo malo bogatstvo - za 15 minuta showa kompanije znaju potrošiti i do 7 milijuna kuna - primjer su već navedeni Chanel, Dior, ali tu su u Burberry, Valentino te mnogi drugi čija se roba prodaje po izuzetno visokim cijenama. Naime, oni moraju opravdati taj imidž luksuza i nedodirljivosti, stoga sve skupa kod njih ima smisla. Puno ljudi o kojima nimalo ne razmišljamo, na koncu živi od tog modnog teatra.
Jedan od mega primjera je Chanel revija iz 2014., za predstavljanje cruise kolekcije, kad su potrošili oko 10 milijuna kuna, piše Glam Observer. Pritom su napravili otok u Dubaiju, dokazavši još jednom da cifre u ovakvim projektima naprosto nemaju granice.
Najskuplju reviju ikad potpisao je brend Victoria's Secret - budžet je bio oko 190 milijuna kuna. Naime, najpoznatije manekenke svijeta, posebno raskošna scena i naravno odjeća niz godina su bili atraktivni gledateljima diljem svijeta, no kompanija se više ne bavi takvim revijama.
Na revijama su ključni i vizažisti te frizeri, kao i garderobijeri te općenita radna snaga koja omogućuje da sve ide glatko. Nerijetko modne revije i tjedni mode imaju nekog beauty sponzora koji će im olakšati trošak tima ljudi koji šminka i frizira manekenke. Ako revija duže traje te ako se na pisti izmjeni oko 100 odjevnih kombinacija, treba imati i najmanje dvadesetak manekenki, koje će usprkos tome žurno presvlačiti iza kulise te onda casual izaći na pistu i prošetati modnu viziju od glave do pete.
Iako je digitalno doba promijenilo način prezentacije nekog modnog brenda, revije i fizička događanja su i dalje poželjna, imaju jaki 'visibility'. I sama publika snima revije, dijeli ih na društvenim mrežama i na taj način pomaže kompanijama da održe vlastiti imidž aktivnim, ekskluzivnim i poželjnim.