Bilo je slučajeva kada su psi i mačke nanjušili tumor u ranoj fazi kod svojih vlasnika i promjenom u ponašanju su ih upozorili na to. Znali su da im vlasnici imaju rak čak i prije službene liječničke dijagnoze ili prvih simptoma. Znali su ih upozoravati i na opasne infekcije, skore epileptične napadaje, na hipoglikemiju (manjak šećera u krvi)...
Mišljenje znanstvenika s Harvarda
Sa svojom sposobnošću da nanjuše i najmanje količine kemikalija, obučeni psi lako mogu pronaći eksploziv ili drogu, no postoje dokazi koji ukazuju na još jednu njihovu sposobnost - pronalaženje karcinoma kod ljudi prije pojave prvih simptoma bolesti. Dokazi datiraju više od dva desetljeća i otkrivaju sposobnost pasa da otkriju maligne bolesti, uključujući melanom, rak pluća, dojke i prostate, stoji na internetskoj stranici renomiranog svjetskog sveučilišta Harvard.
Prvi poznati slučaj zbio se, kažu, 1989. godine, a objavljen je u časopisu The Lancet. Radilo se o mješancu border collija i dobermana koji je uporno njušio jedno mjesto na nozi vlasnika, određeni madež iako ih je okolo bilo više. Radilo se o zloćudnom tumoru.
Psi čak po mirisu mogu raspoznati o kakvom tumoru se radi. Na primjer, kemijski sastav mirisa koji se stvara kod raka prostate je drugačiji od, recimo, raka na plućima.
Na godišnjem sastanku američkog Urološkog udruženja u Orlandu predstavljena je studija kojom su znanstvenici dokazali da psi mogu otkriti rak prostate na uzorku mokraće oboljelog. U istraživanju su sudjelovali treneri pasa iz talijanskog Ministarstva obrane. Imali su njemačke ovčare čiji zadatak je bio otkriti miris raka prostate po mirisu urina.
Voditelj studije bio je dr. Gianluigi Taverna, urolog u istraživačkom centru Humanitas u Milanu. On i njegovi kolege su psima dali da ponjuše ukupno 677 uzoraka urina - 320 uzetih od muškaraca s dijagnosticiranim rakom prostate i 357 od muškaraca koji rak nemaju.
Psi su uspješno identificirali urin oboljelih muškaraca u 99 posto slučajeva.
- Ti podaci su daleko bolji od svih testova za otkrivanje raka prostate koji su trenutno dostupni, osim biopsije - kazao je stručnjak za rak prostate dr. Marc B. Garnick, profesor na Harvard medicinskom fakultetu i dodao da se veseli novim istraživanjima na tu temu.
Napomenuo je kako liječnici trenutno provjeravaju postoji li skriveni rak prostate mjerenjem razine proteina nazvanog prostata specifičnog antigena (PSA) u krvi. Zdravi muškarci, bez raka prostate, imaju malo ili nimalo PSA u krvi. Povišena razina PSA može biti znak raka prostate. Ipak, povišena razina PSA, također, može biti posljedica drugih bolesti, kao što je prostatitis. Jedini način da se potvrdi prisutnost raka prostate za sada je biopsija.
Mišljenje i iskustva dr.sc. Tatjane Šoban dr.med.vet.
- Veterinari se svakodnevno kroz razgovor sa vlasnicima kućnih ljubimaca susreću sa raznim pričama od kojih su neke stvarno nevjerojatne i ostavljaju u glavi puno neodgovorenih pitanja. To samo dokazuje da još uvijek dosta malo sa sigurnošću znamo o načinima komunikacije između životinja, a ona svakako postoji, o psihologiji životinja i slično. Provedena su i neka istraživanja koja su pokazala kako psi i mačke mogu nanjušiti bolest kod svojih vlasnika, najčešće neke maligne bolesti - objasnila nam je dr.sc. Tatjana Šoban dr.med.vet. iz Veterinarske ambulante Goldi.
- To se za sada objašnjava vrlo izraženim njuhom kod pasa, koji je za 100.000 puta jači od ljudi, a stanice tumora otpuštaju drugačije metaboličke produkte od zdravih stanica. No ostaje pitanje kako pas zna da je taj drugačiji miris vlasnikova daha, urina ili kože opasan i upozorava vlasnika na to čudnim ponašanjem ili lizanjem oboljelog mjesta prije vlasnikova saznanja o bolesti? U svojoj praksi moje kolege i ja u ambulanti susreli smo se i sa slučajevima upozoravanja psa neobičnim ponašanjem prije epileptičkog napada vlasnika... da li to ima veze sa njuhom? Teško je za sada dati odgovore - pojašnjava nam dr.sc. Tatjana Šoban dr.med.vet.
- U posljednje vrijeme sve je više teorija o tome kako životinje telepatski komuniciraju međusobno i sa različitim vrstama. Nebrojeno smo puta čuli od vlasnika kako su se mačka ili pas sakrili kada je vlasnik rekao ili samo pomislio da ih vodi veterinaru... Ostaje puno otvorenih pitanja vezanih uz ovu temu, na koje znanost još uvijek ne pronalazi konkretne odgovore - dodala je.
Mačka je osjetila da se pojavio rak dojke
Angela Tinning (45) iz Velike Britanije čudila se svojoj čangrizavoj mački Missy kada je odjednom postala drugačija - nije se odvajala od nje, ležala joj je na prsima, bila je nekako tiha i pažljiva.
To ponašanje potaknulo je Angelu da obrati pažnju na svoje tijelo, na dio na kojemu je mačka najčešće ležala i primijetila je jedva primjetnu bol u dojki. Posjetila je liječnika koji je otkrio pretkancerogene stanice. Uklonio ih je i sve se vratilo u normalu.
Međutim, dvije godine kasnije Missy se ponovno počela čudno ponašati, slično kao prvi put. Angela je ponovno otišla na pregled, ali ovaj put je dijagnoza bila - rak dojke. Rekli su joj da mora na mastektomiju.
- Moja mačka nije neka koja se previše voli maziti pa mi je njezino ponašanje bilo čudno. Ležala mi je na prsima i ponovno mi doticala isto područje kao dvije godine ranije. Otišla sam liječniku, napravio je biopsiju i rekao mi da smo otkrili rak u ranoj fazi. Ali, da nije bilo Missy, mogli su proći mjeseci do prvih simptoma, a tada bi možda bilo kasno i proširio bi se po tijelu - ispričala je Angela, prenosi Metro.
Njoj je rak dojke namirisao pas
Marian Cooper (62) iz Velike Britanije oduvijek je spašavala životinje, pokušavala im pronaći dom, pa je tako mopsica Flo završila kod nje. Imala je 4 godine, a bila je to ljubav na prvi pogled.
Flo se jednog dana počela ponašati čudno. Nije željela sići s njezinog krila i stalno joj je njuškom gurkala desnu dojku. Kad bi je spustila na pod, Flo bi opet skočila u krilo.
Marian je shvatila da joj pas želi nešto reći pa je stala pred ogledalo i napipala kvržicu. Otišla je liječniku, a on joj je dijagnosticirao 3. stupanj raka dojke. Operirali su je.
- Ne znam kako je otkrila rak, ali znam da mi je spasila život. Nikada joj neću moći dovoljno zahvaliti. Nakon operacije njezino ponašanje se vratilo u normalu - rekla je.
Bilo je to 2011. godine.
Pas joj je spasio život - imala je opasnu infekciju
Alhanni Butler iz Velike Britanije bila bi vjerojatno mrtva krajem 2015. godine da je njezin pas Keola nije promjenom u ponašanju upozorio na opasnu infekciju bubrega. U bolnicu je došla u zadnji tren.
Bila je trudna, a Keola se jednog dana počeo ponašati čudno - zurio je u nju, gurao je, cvilio, ležao kraj nje... Postajao je jako uznemiren kada bi otišla na posao.
Takvo čudno ponašanje pojavilo se nakon što je Alhanni počela osjećati bol u donjem dijelu leđa. Mislila je da je to zbog djeteta koje se u njoj razvija. Bol je bila vrlo jaka pa je posjetila liječnika, ali on je to protumačio kao nuspojavu njezine trudnoće.
- Kada su me liječnici poslali kući i rekli da to nije ništa ozbiljno i da ne brinem, Keola je samo sjedio i zurio u mene s toliko pažnje da me to doista uplašilo. Objavila sam na Facebooku fotografiju kako to čini i našalila se nešto vezano za film Hatchi, no moji prijatelji su mi počeli govoriti kako to moram shvatiti ozbiljno - prisjetila se ova žena.
Kako je vrijeme prolazilo, pas se sve više i više ponašao tako. Napokon, ona i njezin suprug Ricky shvatili su da im pas pokušava 'reći' nešto ozbiljno.
Alhanna je ponovno otišla u bolnicu gdje su je hitno prebacili na odjel intenzivne njege. Dijagnoza je bila šokantna - ženu je vrlo malo vremena dijelilo od smrti, imala je opasnu, vrlo rijetku infekciju oba bubrega. Zato su je leđa toliko i boljela. Liječnici su je doslovce spasili u zadnji tren.
- Budući da se to toliko dugo nije liječilo, bio je to jedan od najgorih slučajeva koje su liječnici ikada vidjeli. Rekli su mi da tada nisam došla u bolnicu, umrla bih i ja i moj nerođeni sin - ispričala je kasnije.
Pas uspješno otkriva tumor štitnjače
Stručnjaci američkog Društva za endokrinologiju spomenuli su slučaj Frankieja koji nanjuši rak štitnjače u 88 posto slučajeva - po mirisu pacijentove mokraće.
Ekipa na Sveučilištu za medicinske znanosti (UAMS) u Arkansasu je dokazala da se pas može istrenirati da promjenom u ponašanju pokaže kada osjeti razliku između uzoraka urina pacijenata sa i bez karcinoma štitnjače. Frankie je bolest prepoznao kod 30 oboljelih od ukupno njih 34. Kada bi nanjušio rak, legao bi na pod, a kada urin nije imao poseban miris koji bi ukazivao na bolest, samo bi produžio dalje.
- Nevjerojatna je sposobnost pasa da namirišu nešto takvo. Medicinska zajednica će u narednim godinama više cijeniti tu njihovu sposobnost - rekao je dr. Donald Bodenner, šef endokrinološke onkologije u UAMS-u, a prenio je BBC.
- Voljeli bismo znati što to Frankie točno nanjuši, a provođenje laboratorijskih testova možda bi nam moglo pomoći u razvoju 'elektronskog nosa' za otkrivanje iste molekule, a to bi pak moglo dovesti do boljeg dijagnostičkog testiranja u budućnosti - dodao je.
- Ovo je fascinantno zanimljivo istraživanje i ima veliki potencijal u područjima svijeta koji možda nemaju pristup biopsijskim tehnikama - prokomentirao je rezultate ovog istraživanja dr. Jason Wexler, endokrinolog u Washingtonu. Inače, tumori na štitnjači su relativno rijetki i otkrivaju se testiranjem razine hormona u krvi te ekstrakcijom stanica za analizu.