Za isti rad dobio je zlatnu medalju na zagrebačkoj izložbi INOVA MLADI, a u Njemačkoj je uz medalju dobio i posebno priznanje udruženja inovatora. No put do takvog ostvarenja za Nemanju bio prilično trnovit i bez zadrške priča kako se od prvog udaha bori s različitim teškoćama.
- Rodio sam se u osmom mjesecu trudnoće, prije termina, i nisam disao. Morali su me oživljavati, pa su me poslije držali u inkubatoru. Uspio sam se izboriti. Inače, materinji jezik mi je mađarski jer mi je i mama Mađarica. Kao dijete sam živio u vojvođanskom selu Bezdan u kojem žive pretežno Mađari i doma smo govorili mađarskim jezikom. No roditelji su mi se razveli i ja sam s majkom prije 15 godina stigao u Zagreb. Morao sam učiti novi jezik i u tome sam imao poteškoća, objašnjava nam Nemanja koji se od četvrtog razreda osnovne škole školovao po prilagođenom programu, no ulagao je puno truda i uspio je nadvladati svoje teškoće. Vodili su ga kao neurorizično dijete s komunikacijskim teškoćama. Kaže kako je najveći utjecaj na njegov odabir zanimanja kao i na sve što je postigao imao njegov djed.
- On je bio varioc i radio je u tvrtki u Somboru. Na velikom natjecanju u Jugoslaviji bio je prvak i tada je dobio od Tita gravirani zlatni sat. Uvijek mi je govorio da bi bilo dobro da idem njegovim stopama i trudim se u životu, a zato me i učio variti još kao dijete, objašnjava nam mladić koji je djeda i poslušao, pa je odlučio upisati Strojarsku tehničku školu Fausta Vrančića u Zagrebu. Odabrao je smjer za CNC operatera i tako došao u razred prof. Mladena Marušića, glasovitog mentora koji se istaknuo svojim radom s mladim talentima. On je prepoznao Nemanjin potencijal.
- Već lani na satovima mi je donio nacrte za CNC mini stroj i počeli smo pričati o nacrtima te planovima za realizaciju i izradu takvog stroja. Prepoznao sam njegov talent i omogućio mu da radi na usavršavanju stroja, komentirao je prof. Marušić dok Nemanja objašnjava da se ideja u njegovoj glavi razvijala oko godinu dana.
- Kroz praksu sam uvidio da bi postojeći masivni strojevi koji se koriste u autoindustriji ili industriji oružja mogli funkcionirati u manjim dimenzijama. Takvi strojevi vrijede od 40.000 eura do nekoliko milijuna eura, a moj mini stroj izradio sam za tristotinjak eura, i to jer sam morao kupovati dijelove na internetu, nastavlja mladić. Kaže kako je njegov stroj spojen s laptopom za koji je nabavio poseban program.
- Ti programi se mogu kupiti na internetu. Program stroju daje naredbu želi li gravirati slova ili napraviti neki crtež. Ovisno o materijalu i noževima za taj materijal, stroj po naredbi kreće u izradu. Težak je oko tri kilograma i služi za graviranje drva, stakla, plastike, aluminija i zlata. Za razliku od drugih strojeva, kod mojeg strija promjenom glave aparata možete birati hoće li biti laserska gravura ili ne, a možete ga pretvoriti i u 3D printer. Dodatno, glava stroja je od biorazgradivih materijala koji se u prirodi razgrade u roku od šest mjeseci, pohvalio se mladić pokazujući nam ponosno svoj izum. Kaže kako mu je trebalo nekoliko dana za sastavljanje aparata, a bio bi i brži da nije morao naručivati metalne dijelove s interneta. Graviranje traje od 20 do 45 minuta, a već je dobio i prvu poslovnu ponudu.
- Javio mi se vlasnik tvrtke iz Splita koja se bavi graviranjem stakala za brodove. U uobičajenom procesu gravure ima puno otpada, a ja mu sa svojim strojem mogu taj posao napraviti s puno manje gubitaka, kazao je Nemanja. Put i smještaj u Njemačkoj financirala mu je Udruga inovatora Hrvatske jer su u njemu prepoznali potencijal, a on kaže kako se osjećao vrlo ponosno kad je primio svoju nagradu.
- Bio sam jako sretan i ponosan na sebe jer sam uspio u nečemu. Tamo je bilo više od 800 ljudi iz 40 zemalja svijeta, i kad sam vidio što sve oni imaju i rade, nisam mislio da ću išta dobiti, skroman je on. Svoju budućnost vidi u Hrvatskoj, a kaže kako će uskoro otvoriti obrt. Planira dodatno ulagati u svoj stroj kako bi ga usavršio, a radi i na sebi. - Upisao sam večernju školu za strojarskog tehničara kako bih imao četverogodišnju školu i mogao se upisati na fakultet. Želim upisati studij na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Cilj mi je vidjeti koliko mogu postići. Mnogi su mi rekli da neću postići ništa, a ja se trudim kako bih sebi i njima dokazao da to nije točno, zaključio je Nemanja.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: