Svijet crpi sve više energije kako bi se zadovoljile današnje potrebe i živio ubrzan moderan život. Sindrom “Veliki ljudi, mali planet” uzeo je maha.
- To je termin koji koristim za opisivanje današnjeg vremena, u kojem je ljudski utjecaj dominantan izvor promjena u ekosustavu - kaže Mike Berners-Lee, profesor na Sveučilištu Lancaster i autor knjige “There Is No Planet B: A Handbook for the Make or Break Years”.
- Manja potrošnja energije i sprečavanje klimatskih promjena osnovni je korak koji treba poduzeti kako bismo spasili svijet. To uključuje odbacivanje navika kao što su potrošnja plastike, goriva, nepotrebna kupnja, uzimanje hrane za van i slično - tvrdi autor te dodaje kako na globalnoj razini uzgajamo 5940 kalorija hrane dnevno po čovjeku.
To je gotovo dva i pol puta više od 2350 kalorija, koje su potrebne odraslom čovjeku da bi bio zdrav.
Razlike po kontinentima su velike. SAD proizvodi osam puta više hrane, U Europi i Latinskoj Americi uzgojena hrana je četiri puta veća od potreba stanovništva, dok subsaharska Afrika uzgaja jedan i pol puta više hrane od potrebne.
- Bez obzira na prekomjernu proizvodnju, u svijetu trenutačno gladuje oko 800 milijuna ljudi - napominje autor te dodaje kako je jedan od razloga pretilosti činjenica da si dio ljudske populacije ne može priuštiti zdravu i prirodno uzgojenu hranu.
- Gotovo 23 posto emisije stakleničkih plinova ispušta se od proizvodnje hrane - tvrdi autor.
Najveći izvor ugljičnog dioksida iz poljoprivrede je krčenje šuma kako bi se proširila proizvodnja mesa, ali i drvna industrija. Perad se uzgaja tako da se što brže razmnožava i raste. To su upravo današnji standardi koji na kraju proizvedu hranu koja se ne pojede. Najbolji uzgoj peradi i drugih životinja je onaj prirodan, ali danas za mnoge neisplativ upravo zbog mogućnosti bržeg i jednostavnijeg načina, koji na kraju ipak zagađuje.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: