Darovita djeca imaju u nekim odgojno-obrazovnim područjima znatno razvijenije sposobnosti od svojih vršnjaka. Oni mogu postići puno bolje rezultate u kreativnom, intelektualnom, umjetničkom, socio-emocionalnom ili motoričkom području djelovanja. Kako bi se njihovi potencijali iskoristili, važno je da se njihova darovitost prepozna na vrijeme te da im se omoguće uvjeti školovanja koji su im potrebni za razvoj njihovih potencijala.
POGLEDAJTE VIDEO - odgoj u Danskoj:
Ana Babić Pezo, konzultantica u području dječjih prava, profesorica je geografije i pedagogije. Nakon rada u osnovnim školama i vrtićima kao profesor i stručni suradnik pedagog, radila je kao savjetnica u Uredu pravobraniteljice za djecu za područje odgoja i obrazovanja, za područje ranog razvoja i kulturnih prava djece, njihove sigurnosti te zaštite od nasilja. Kao vanjski suradnik i predavač radila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu gdje je osmislila i vodila kolegije o dječjim pravima. Bila je i jedan od mentora u UNICEF-om programu Stop nasilju među djecom. Članica je radne skupine „Safer Internet for children“ pri Europskoj komisiji te jedan od konzultanata Vijeća Europe za implementaciju „Barnahus“ modela u Hrvatskoj.
U jednom od vaših nedavnih izlaganja istaknuli ste da veliki broj darovite djece prolazi kroz odgojno-obrazovni sustav bez prepoznavanja. Kako možemo pravovremeno prepoznati darovitu djecu?
Potencijal darovite djece ne ogleda se isključivo kroz školski uspjeh. Darovitost može biti prisutna u različitim područjima (kreativnom, socijalnom, umjetničkom, motoričkom i kognitivnom). Stoga je široka lepeza znakova na temelju kojih možemo prepoznati potencijalno darovitu i darovitu djecu i za svako darovito dijete ona je različita. Pa tako kad je riječ o kognitivnom razvoju, darovita djeca imaju vrlo bogat rječnik za svoju dob, rano progovaraju, brzo uče i povezuju informacije. Čitaju, pišu, računaju ranije od svojih vršnjaka i brže usvajaju školske sadržaje. Jako im je izražena znatiželja pa postavljaju različita i složena pitanja te pokazuju poseban interes za određene teme. Kod velikog broja darovite djece izražen je i perfekcionizam, zatim imaju sposobnost apstraktnog mišljenja i lako pronalaze kreativna rješenja za određene probleme, jako su koncentrirani i zaokupljeni temama koje ih zanimaju, kreativni su i originalni u svojim idejama. Pojedinci su emocionalno i socijalno zreliji, lako sklapaju prijateljstva, osjetljivi su i empatični, ali nasuprot tome, ima i onih koji mogu imati teškoće u socijalnim odnosima jer se razlikuju od svojih vršnjaka.
Imate li podatke koliko ima darovite djece predškolske i osnovnoškolske dobi u Hrvatskoj? Koliko djece ranije upisuje prvi razred, ili zbog darovitosti preskače razred?
Nažalost u RH nemamo brojčane podatke o darovitoj djeci. Ne postoji baza podataka, ali ne postoji ni sustavno identificiranje niti praćenje darovite djece od predškolske dobi pa do tržišta rada. Ured pravobraniteljice za djecu, kontinuirano daje preporuke nadležnom Ministarstvu da uspostavi bazu podataka koja bi bila polazište za praćenje, planiranje aktivnosti i rad s darovitima.
Kada govorimo o djeci s posebnim potrebama, često pri tome mislimo na djecu s teškoćama u razvoju, ali i darovita djeca pripadaju toj skupini djece. Koje su to posebne potrebe darovite djece?
Darovita djeca nemaju neka posebna prava, nego prava univerzalna i jednaka za svu djecu. Da bi ostvarili svoja prava s ciljem stvarne nediskriminacije, moramo osigurati da im bude omogućen drukčiji tretman ovisno o njihovim potrebama kako bi bili izjednačeni u pravima. Oni trebaju poticajnu, prilagođenu, fleksibilnu i sigurnu okolinu u kojoj se mogu razvijati i učiti tempom koji odgovara njihovim sposobnostima. Kada je riječ o intelektualnim potrebama, njima je nužno individualizirati program, osigurati brži tempo učenja i obogaćene sadržaje. Potrebno im je ponuditi složenije i izazovnije zadatke koji potiču kreativno i kritičko mišljenje npr. zadatke otvorenog tipa, istraživačke projekte, zagonetke i sl. Darovita djeca osjećaju svoju različitost. Stoga im je važno razumijevanje, ohrabrivanje i podrška kako vršnjaka tako i odraslih. Posebnu podršku trebaju u nošenju s frustracijama, perfekcionizmom i stresom. Nužno im je omogućiti druženje s vršnjacima koji ih razumiju i dijele njihove interese kako se ne bi osjećali usamljeni. Kod djece kojima je to potrebno trebamo omogućiti akceleraciju i napredovanje. Ako se potrebe darovite djece pravovremeno ne prepoznaju i ne podrže, darovita djeca mogu razviti različite psihosomatske tegobe, neprimjerene oblike ponašanja, anksioznost, frustraciju, gubitak motivacije.
Dodatna nastava je namijenjena djeci koja u određenom nastavnom predmetu ostvaruju natprosječne rezultate i pokazuju poseban interes za određene nastavne sadržaje. Imate li saznanja kako se u našim školama provodi dodatna nastava i je li ona dostatna za potrebe darovite djece?
Definitivno nije dostatna. Na dodatnu nastavu imaju pravo ne samo daroviti učenici, nego i oni koji za određeno područje pokazuju poseban interes ili su u njemu uspješni, ali nužno ne moraju biti daroviti. U praksi se dodatna nastava različito provodi, od škola u kojima uopće nije organizirana ili je organizirana samo za neke predmete pa do škola u kojima se učitelji iznimno trude pružiti djeci dovoljno sadržaja koji će biti poticaj za razvoj njihovih punih potencijala u tom području. Nažalost, dodatna nastava često ovisi o senzibilitetu, volji i satnici učitelja. No, darovita djeca trebaju puno više od dodatne nastave.
U Hrvatskoj je od 16. travnja 2025. na snazi Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika, kojim se uređuje način uočavanja, školovanja, poticanja i praćenja darovitih učenika, te uvjeti i postupak pod kojima učenik može završiti osnovnu školu u kraćem vremenu od propisanog. Što nam novoga donosi taj Pravilnik?
Novi Pravilnik o odgoju i obrazovanju darovitih učenika (2025.) formalizira prava darovite djece: identifikaciju, izradu individualiziranih kurikula, mogućnost akceleracije, ali i podršku kroz obrazovni sustav. Pravilnik je iskorak, ali ga još uvijek ne prati primjena u praksi. Međutim, oni rijetki stručnjaci koji su bili motivirani za rad s darovitom djecom i bez ovog pravilnika su napravili „čuda“. Svakako podržavamo donošenje Pravilnika koji olakšava rad odgojno-obrazovnim djelatnicima i daje okvir za rad i brigu o darovitima. No, tko hoće raditi dovoljna mu je Konvencija o pravima djeteta koja nalaže da moramo postupati u najboljem interesu djeteta i osigurati svakom djetetu razvoj njegovih punih potencijala.
Postoje djeca s teškoćama u razvoju koja su ujedno i darovita djeca. Kod djece s teškoćama u razvoju jako je važno njihovo školovanje temeljiti na mogućnostima ( ne inzistirati na onome što djeca ne mogu ostvariti zbog prirode same teškoće). Vidimo svijetle primjere u postignućima u sportu, umjetnosti, ali darovitost je prisutna i u drugim područjima. Koliko su odgojno-obrazovni djelatnici upoznati s radom s darovitom djecom s teškoćama u razvoju?
Nažalost, po onome što vidim na terenu i iz pojedinačnih prijava povreda prava pravobraniteljici za djecu, mogu reći da odgojno-obrazovni djelatnici nisu dovoljno upoznati ni s mogućnostima i metodama rada s darovitom djecom, a posebno ne s djecom koja uz darovitost imaju neku teškoću u razvoju. Oni su poseban izazov odgojno-obrazovnim djelatnicima jer zahtijevaju specifičan pristup u radu te je nužna i dodatna edukacija osoblja za rad s takvom djecom. U RH je prisutan nedostatak stručnjaka koji su voljni raditi s darovitom djecom s teškoćama u razvoju.
Kako naše društvo može više i kvalitetnije ulagati u odgoj i obrazovanje darovite djece?
Prije svega nužno je osigurati provedbu Pravilnika, kreirati model identifikacije učenika na nacionalnoj razini. Stoga bi trebalo:
- ustrojiti bazu podataka o broju i potrebama darovite djece,
- ustrojiti registre podrške kako bi djeca, roditelji i učitelji mogli dobiti sve potrebne informacije o podršci darovitoj djeci institucionalno i izvaninstitucionalno,
- u svim odgojno-obrazovnim ustanovama snimiti aktualno stanje i potrebe te zaposliti i educirati stručne suradnike psihologe kako bi, među ostalim poslovima, mogli pružiti svu potrebnu podršku darovitoj djeci, od detektiranja i identifikacije učenika do kreiranja programa i pružanja stručne podrške,
- zajedno s osnivačima izdvojiti sredstva u proračunu za instrumentarij i didaktičke materijale za rad s darovitima,
- povećati u proračunu financijska sredstva za darovite učenike kako bi ih izjednačili u pravima u odnosu na ostale učenike s posebnim potrebama,
- financirati programe rada s darovitim učenicima,
- osigurati prijenos informacija i kontinuitet praćenja darovite djece od vrtića do tržišta rada,
- pružiti podršku Centrima izvrsnosti i postojećim inicijativama u razvijanju programa rada s darovitom djecom,
- primjenjivati Državni pedagoški standard te diferencirane kurikulume za darovite učenike,
- nadopunjavati kurikule visokoškolskih ustanova sadržajima o darovitoj djeci i načinima rada s njima, u svim aktivnostima i mjerama uzimati u obzir heterogenost skupine darovitih učenika,
- osigurati posebne razredne odjele za darovite učenike s teškoćama u razvoju,
- senzibilizirati, educirati i osposobiti odgojitelje, učitelje i ostale za identifikaciju, obrazovanje i integraciju darovitih, posebnu pažnju posvetiti programima rada s darovitom djecom s teškoćama u razvoju.
Jesu li odgojno-obrazovni djelatnici upoznati s Konvencijom o pravima djeteta?
Žalosti i brine što još uvijek susrećemo one odgojno-obrazovne djelatnike koji se nisu upoznali s tim dokumentom. Važno je znati da Konvencija nije samo popis lijepih želja za djecu nego dokument koji je po pravnoj snazi iznad svih zakona RH i koji nas obvezuje da osiguramo djeci ostvarenje i zaštitu svih njihovih prava. Poznavanje Konvencije o pravima djeteta temelj je za poštivanje, ostvarivanje i zaštitu istih.
Imate li saznanja kakve se obrazovne politike provode u ostalim europskim zemljama kada govorimo o darovitoj djeci? Gdje se tu nalazi Hrvatska u odnosu na druge europske države?
Obrazovne politike prema darovitim učenicima vrlo su raznolike na području Europe. U većini europskih zemalja sustav omogućuje akceleraciju darovitih, ali i proširene programe unutar škole ili kroz izvannastavne programe. Obrazovanje darovitih ne provodi se samo kroz škole nego i ljetne kampove, neprofitne organizacije, udruge i institucije. Neke zemlje imaju posebne škole za izrazito nadarenu djecu. Njemačka, Mađarska, Belgija, Češka, Nizozemska, Austrija, UK značajnije od drugih ulažu u darovite učenike. Hrvatska je u fazi razvoja i ima dobar zakonodavni okvir, što je temelj za zaštitu prava darovite djece, ali još ima puno prostora za poboljšanje. Hrvatska ne nudi sustavnu institucionalnu podršku darovitim učenicima pa sva djeca nemaju jednake mogućnosti za razvoj svojih potencijala, kao što je već prije spomenuto.