Otišao je prije sedam godina u drugu državu na stričev sprovod i vratio se kući sa saznanjem da mu je on zapravo biološki otac, iako je tehnički, pravno, bio otac od dana njegovog rođenja.
POGLEDAJTE VIDEO:
U Sjevernoj Karolini, ako žena zatrudni i zakonito je u braku, njen muž se upisuje u rodni list kao otac - barem je to bio zakon kad je Damian rođen.
Nije, kako kaže, siguran je li to i danas slučaj.
- Moja majka je bila udana za mog 'strica' kad sam se rodio, iako više nisu bili zajedno. Bili su razdvojeni neko vrijeme i ona je živjela i bila u vezi s mojim 'ocem', njegovim bratom. Budući da je još uvijek bila u zakonskom braku s Jonom, mojim 'stricem', po zakonu je njegovo ime bilo u mom rodnom listu - prisjeća se američki autor Damien Delune.
Kada je pitao majku zašto je ime Jona navedeno pod ocem, ona je samo promrmljala nešto. Nikada mu nije rečena istina sve do dana kada je Jon umro, piše YourTango.
- Moj djed se malo previše napio u noći kad je bdio i rekao mi je istinu. Prošlo je već sedam godina i još uvijek razmišljam o tome bi li moj život bio drugačiji da sam odrastao znajući tko mi je pravi tata i bi li se stvari promijenile da mi je dana prilika da ga poznajem kao oca umjesto da ga gledam kao strica. Iskreno, vjerojatno ne. S njim sam proveo približno isto vrijeme kao i s tatom i nije se prema meni ponašao ništa drugačije nego prema svojoj biološkoj djeci. Iako sam,i ja bio njegovo biološko dijete - kaže Damian.
Djed mu je rekao da je Jon znao da je on njegov otac, ali je to držao za sebe.
Delune je zahvalan na vremenu koje je proveo s Jonom, čak i ne znajući tko je on zapravo, jer su ti trenuci bili oni u kojima nije bio izložen Franku, 'lažnom ocu', i njegovom zlostavljanju, a kasnije i zlostavljanju od strane očuha, Charlesa...
- Kako sam ostario i dobio vlastitu djecu te ih odgajao uz pomoć žene, koja im nije biološka majka, shvatio sam da se ne radi nužno o tome tko je u krvnom srodstvu, a tko nije, radi se o tome tko se pojavi. Nisam imao pojma da je Jon moj biološki otac sve dok nije otišao. Naravno, znao sam da je biološki povezan sa mnom, ali to nije bilo ni važno. Čak ni tada nije imao nikakvu stvarnu obvezu provoditi vrijeme sa mnom, barem ne zakonski. Mogao me ostaviti doma da patim i nitko ne bi ni okom trepnuo. Ali nije - kaže on.
Ni žena ni on nemaju nikakvu obitelj o kojoj bi mogli govoriti, a s kojom imaju bilo kakve veze, osim djece.
Ali to ne znači da nemaju obitelj. Dovoljno su, kako kaže, sretni da su konačno našli vlastitu obitelj kojoj je stalo do njih i koja želi biti dio njihovih života.
- Podržavaju nas u dobru i u zlu, onako kako obitelj treba. Nažalost, bila je potrebna smrt da shvatim tko mi je pravi otac, ali bolje ikad nego nikad. Najveću lekciju koju sam naučio, jer sam život proveo ne znajući tko mi je zapravo otac, došla je od mog djeda koji je proveo godine života noseći u sebi tajne svoje djece, preuzimajući njihov teret, zločine koje su počinili i osjećajući se krivim zbog toga kako su ispali kao odrasli. Bilo mu je teško uživati u životu zbog svoje djece i njihovih tajni, a ja odbijam živjeti na taj način. Neću dopustiti da moja obitelj ili bilo tko drugi diktira uvjete moje sreće - ističe Damian.