Autor studije Andrew Grogan Kaylor sa Sveučilišta Michigan ustanovio je kako uobičajene taktike verbalnog pristupa kod neposlušne djece rezultiraju različitim ishodima koji su ponekad pozitivni, a ponekad negativni.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovo je sedam najčešćih propusta u odgoju
- Čini se da je to povezano da pridruženim osjećajima i kontekstom. Verbalno se djetetu možete obratiti uz okrivljavanje, posramljivanje i ljutnju i to neće biti učinkovito. No ako mu se obratite uz ljubav i podršku, čini se da će to imati pozitivne rezultate - kazao je Kaylor za US News.
Zato se mnogi pitaju kako bi roditelji trebali reagirati ako se dijete ne ponaša u skladu sa očekivanjima. Dječji psiholozi imaju drugačije teorije. Grogan Kaylor smatra da je recept za uspjeh strukturirana i otvorena komunikacija koja je prilagođena dječjem uzrastu i omogućuje oduzimanje privilegija. No drugi kažu da valja prakticirati onakva ponašanja kakva želite vidjeti kod svoje djece.
Kaylorov tim proučavao je problem analizirajući različite oblike kažnjavanja dječjeg ponašanja na globalnom uzorku koji je obuhvaćao 62 zemlje. Studija je obuhvatila gotovo 216.000 obitelji, koristeći podatke iz višestrukih pokazatelja klastera Ankete Ujedinjenih naroda. U svojoj studiji znanstvenici su proširili ranija istraživanja negativne discipline i bavili se tim pitanjem u globalnom kontekstu.
Rezultati su pokazali da fizičko kažnjavanje nije omogućilo da se djeca bolje slažu s drugima, a također je doprinijelo povećanoj agresiji i distrakciji. Što se tiče verbalnog kažnjavanja, negativni učinci uključuju povećanu agresivnost, vjerojatno u slučajevima kada su roditelji koristili oštre tonove i jezik. Pozitivan učinak verbalnog discipliniranja bio je taj što je promicao slaganje s drugima.
Studija je također otkrila da je druga opcija discipline, oduzimanje privilegija, dovela do više razine agresije i distrakcije. Grogan Kaylor tvrdi da nije disciplina to što čini najveću razliku, već pružanje strukture, komunikacija s djetetom i uklanjanje privilegija na razvojno primjeren način.
-Mislim da je to dugotrajna potpora djeci u stvaranju snažne privrženosti povezane s ljubavlju. Zapravo postoji puno čvrstih dokaza o tome - kaže Grogan Kaylor.
- Recite djeci da ih volite, jasno im dajući do znanja da želite provoditi vrijeme s njima, pružajući im strukturu, jasno stavljajući do znanja da cijenite njihovo stajalište i da ih želite slušati i želite raditi s njima, radije nego da im jednostavno kažete kako se moraju ponašati - dodao je.
Grogan Kaylor kaže i da će roditelji na kraju možda morati odlučiti o oduzimanju nekih privilegija primjereno razvoju kad je riječ o sukobu braće i sestara.
- Čvrsto sam uvjeren da je iznimno važno uključivanje djece u razgovor prije nego što uđete u discipliniranje. Uočiti kako su vaša djeca dobra i zatim ih pohvaliti vrlo je moćno - napomenuo je.
Studija je nedavno objavljena u časopisu International Journal of Behavioral Development. Iskustvo Alana Kazdina u dječjoj psihologiji odvelo ga je do pristupa koji se ne fokusira samo na disciplinu.
- Ako upotrijebite tjelesno kažnjavanje, to će imati užasne posljedice. Ako iskoristite time out, manje je posljedica. Ako oduzmete privilegije, još manje. No to ne uči ponašanju koje želite - rekao je Alan Kazdin, profesor dječje psihologije sa Sveučilišta Yale u New Havenu.
Umjesto toga, rekao je, usredotočite se na uvježbavanje ponašanja koje želite prije izljeva bijesa. Kazdin predlaže da s djecom uvježbate kako izgleda dobar napad bijesa koji neće rezultirati udaranjem člana obitelji, a zatim pohvalite dijete kad usvoji tu vještinu i potaknite ponovno vježbanje. Također, primijetite kada dijete u stvarnom životu ima taj "dobar tantrum".
Kazdin je rekao da je to poput sviranja na instrumentu: Što više vježbate, to ćete biti bolji.
- Vježbanje doslovno mijenja mozak. Ključ ovog pristupa nije pohvala. To nije nagrada. Vježbajte te male trikove i navedite mališane da vježbaju opet. To ne znači da ćete u kritičnom trenutku uspješno urazumiti neposlušno dijete, ali nemojte na to gledati nužno kao na način za promjenu ponašanja - rekao je Kazdin.
- Rasuđivanje je ključno za promjenu ponašanja. Zato je važno da roditelji djetetu dobro objasne stvari na način na koji dijete razumije. Takav razgovor s djetetom mališana uči razmišljanju, proširuje mu vokabular, uči ga suzdržanosti i samokontroli te apstraktnom rasuđivanju. Ali to ne mijenja ponašanje - zaključio je Kazdin.