Prema Mary Roach, autorici The Curious Coupling of Science and Sex, nepostojanje seksa sa svojim supružnikom, bilo zbog fizičke ili psihičke prirode, smatralo se zločinom u Francuskoj u 16. i 17. stoljeću.
POGLEDAJTE VIDEO:
Žene su svoje muževe tužile zbog impotentnosti. U Francuskoj u 16. stoljeću razvod je bio rijetkost, rezerviran samo za dobrostojeće i moguć samo u iznimnim slučajevima. Jedini razlog zašto bi par dobio razvod bio je isključivo seksualne prirode, odnosno ako muškarac nije bio u stanju obavljati svoje bračne dužnosti. Nemogućnost da se to učini smatrala se djelom protiv Crkve, jer je svrha braka bila rađanje.
Francuski povjesničar Pierre Darmon otkrio je da su prvi slučajevi razvoda uzrokovani impotencijom dokumentirani još u 14. stoljeću kada su se crkveni sudovi suočili s 'valom optužbi'. Još uvijek nije potpuno jasno kako se cijeli proces odvijao, ali Darmonova fascinantna knjiga Trial by Impotence nudi nam neki uvid.
Počelo je s optužbom nezadovoljne supruge koja je tužbu morala podići pred sudom. Kasnije je optuženi ispitan pred svećenicima u celibatu i duhovnicima, kirurzima i primaljama. Ispitivanja su bila usmjerena na reproduktivne organe sumnjivih muškaraca.
Laura Bannister piše: Muževi prirodni dijelovi ispitani su zbog boje, oblika i broja. Provjerene su razne hipoteze. Može li postići erekciju? Izbaciti reproduktivnu tekućinu na zahtjev? Je li sposoban za zdrave performanse ili je svoju partnericu tjerao na lascivne položaje bez obećanja da će biti djece?
Pariški pamfletisti, odnosno tabloidi željeli su pisati o tekućim suđenjima. To je značilo da je plemstvo spremno raspravljalo, i donosilo javno poniženje optuženom. Jedini način da se pobije odluka suda bio je prelazak na takozvano 'suđenje u Kongresu'. Prema riječima Tonyja Perrotteta, suđenje bi se održavalo na neutralnom teritoriju, gdje je par 'nastupao' pred stručnjacima koji su donosili konačnu presudu, prenosi The Vintage News.
Postoje dva dokumentirana slučaja koji nam pokazuju kako je cijela stvar izgledala za francuskog plemića. Jedan je slučaj markiza de Gesversa u 18. stoljeću, a drugi onaj markiza de Langeya u 17. stoljeću. Prema Riley Wintersu koji je pisao za Ancient Origins, supruga Mademoiselle de Mascranny optužila je markiza de Gesversa da je impotentan tri godine nakon njihovog braka. Nije prošao suđenje od strane Kongresa, ali su mu genitalije temeljito pregledane. Ishod nije bio potpuno poražavajući jer su stručnjaci promatrali erekciju, ali su ipak tvrdili da se nije mogao razmnožavati. Zbog ograničenog medicinskog znanja tog vremena, sposobnost erekcije nije govorila protiv impotencije. Od razvoda ga je spasila samo neočekivana smrt njegove supruge.
Markiz de Langey je, s druge strane, pretrpio teže posljedice i morao je proći zloglasno suđenje u Kongresu. Nakon prvog pregleda proglašen je zdravim, ali je tražio završno suđenje kako bi iskupio svoje ime. Nije jasno što je dovelo do toga, ali njegova se potencija smanjila kada je morao izvršiti taj čin pod nadzorom. Na veliko zadovoljstvo njegove supruge, proglašen je impotentnim, a ona je dobila razvod.
Iako se ova suđenja sada mogu činiti nezamislivim, bila su uobičajena praksa ne samo u Francuskoj, već i u Engleskoj. Konzumacija i rađanje bili su krajnji ciljevi braka prije i poslije srednjeg vijeka u Europi. Konzumacija je, naposljetku, bila razlog zbog kojeg se Henrik VIII Englez razveo od svoje prve žene, piše Riley Winters.