U svijetu koji se tradicionalno smatra muškim, Danijela Koren, izvršna direktorica u tvrtki DI plan. Kaže da joj najveći osjećaj zadovoljstva dolazi na samom kraju kada nešto što je bilo na papiru postane stvarna građevina. To je ponos koji ostaje u prostoru.
POGLEDAJ VIDEO:
Kada je prije 15 godina završila fakultet, udio žena u građevinarstvu bio je oko 5 %. Danas je taj broj narastao na 10-12 %, dok je prosjek Europske unije oko 15 %. Naglašava kako su tvrtke počele zapošljavati žene u ovoj struci upravo zbog pedatnosti.
Od snova o interijerima do fascinacije gradilištem
Danijelina priča započela je iz ljubavi prema arhitekturi i uređenju interijera. Kako u to vrijeme nije postojalo specifično obrazovanje za dizajn interijera, upisala je građevinsku školu kao logičan prvi korak prema arhitekturi. Međutim, tijekom studija dogodio se ključni preokret – otkrila je fascinaciju samim procesom gradnje.
- Upravo ta kombinacija kreativnosti i odgovornosti, gdje ideja s papira postaje stvarna konstrukcija, ono je što me zadržalo u građevinarstvu - ističe Danijela.
Prvi dani: Kaciga, nacrti i poderane hlače
Početak njezine karijere na terenu bio je obilježen velikim entuzijazmom i željom za dokazivanjem kroz znanje. Sjeća se svog prvog dana na gradilištu: prevelika kaciga, potpuno novi reflektirajući prsluk i projekt u rukama koji je, od straha, znala gotovo napamet.
Iako je bila jedina žena u svijetu buke strojeva i mirisa betona, Danijela se nije povukla. Naprotiv, namjerno se „gurala“ među radnike kako bi vidjela kako stvari zaista funkcioniraju u praksi.
- Često sam stajala uz armirače i gledala kako nastaju armaturni koševi, kako se savija čelik i slaže konstrukcija. Nekad bih se toliko približila da sam znala zapeti za armaturnu mrežu ili komad žice. Dogodilo se i da sam nekoliko puta potrgala hlače pokušavajući se provući kroz armaturu kako bih bolje vidjela detalje.“
Radnici bi se u početku nasmijali uz komentar: „Inženjerice, pazite gdje hodate“, no upravo je tu naučila ključnu lekciju: poštovanje na gradilištu ne dolazi s titulom, već kada ljudi vide da ste spremni zaprljati cipele i da iskreno poštujete njihovo iskustvo.
Autoritet bez povišenog tona
Suočavanje s predrasudama u pregovorima i danas je ponekad prisutno, osobito kod sugovornika koji nisu navikli da žena donosi ključne odluke. No, Danijela napominje da sumnja brzo nestaje kada razgovor prijeđe na konkretna rješenja.
Jedna anegdota s početka karijere posebno joj je urezana u pamćenje. Na gradilištu gdje je šefica bila žena s autoritetom, jedan je radnik na Danijeline bijele traperice dobacio šalu da joj „još samo nedostaje bijeli konj“.
- Šefica gradilišta je vrlo mirno, ali jasno rekla da takav komentar nije primjeren i da očekuje da me gledaju kao ravnopravnu kolegicu. Tada sam prvi put vidjela kako izgleda pravi autoritet – bez povišenog tona, ali s jasnim stavom“, prisjeća se Danijela.
Zanimljivo je da neki investitori danas otvoreno preferiraju suradnju sa ženama jer očekuju više pedantnosti, pažnje prema detaljima i usmjerenosti na konačni rezultat.
Balans empatije i operativnih izazova
Građevinski sektor danas se bori s velikim izazovima: birokracijom koja usporava procese, nedostatkom kvalificirane radne snage i brzim tehnološkim promjenama. U takvom okruženju, Danijela smatra da žene donose specifičnu prednost – sklonost traženju rješenja kroz suradnju, a ne sukob, osobito u kriznim fazama projekta.
- Ne bih rekla da postoji isključivo 'ženski' stil upravljanja, ali žene često donose dodatnu dozu organiziranosti i strpljenja. Ključno je da tim funkcionira stabilno, a to se postiže transparentnim donošenjem odluka i poštovanjem rada svakog pojedinca.
Iako su žene i dalje manjina, Danijela naglašava važnost vidljivosti inženjerki koje mijenjaju percepciju struke.