Što mislite, kako miriše pakao? Britanski istraživač dr. William Tullett vjerno je rekreirao njegov odvratan miris ili barem miris kakav su naši daleki preci zamišljali da ima. Zahvaljujući istraživačkoj inicijativi ODEUROPA koju je financirao EU, a koja je trajala od 2021. do 2023., Tullett nije morao provesti godine kopajući po arhivima diljem Europe. Umjesto toga, podaci su mu bili dostupni na stranici ODEUROPA Smell Explorer, jedinstvenoj, lako pretraživoj bazi podataka povijesnih mirisa, uključujući više od 2,4 milijuna pojedinih primjera ili spominjanja različitih mirisa.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Pakao i njegova simbolika igraju veliku ulogu u europskoj i kršćanskoj kulturi - rekao je dr. Tullett, stručnjak za povijest mirisa i viši predavač na Sveučilištu York u Ujedinjenoj Kraljevini.
Za rekonstrukciju mirisa pakla skupio je relevantne reference iz propovijedi iz 16. i 17. stoljeća. Uključivale su očekivane reference na oganj i sumpor, ali i slikovitije opise poput „milijuna mrtvih pasa”.
Pakleni je miris samo jedan od desetak povijesnih mirisa predstavljenih na europskom paviljonu na Svjetskoj izložbi 2025. u Japanu. Među ostalim mirisima našli su se i tamjan, smirna i miris amsterdamskih kanala – svaki sa svojim posebnim emotivnim, kulturnim i povijesnim konotacijama. Sve su ih rekreirali istraživači iz tima inicijative ODEUROPA.
Očuvanje mirisa uz pomoć umjetne inteligencije
Olfaktivna baština, mirisi koji imaju kulturnu i društvenu vrijednost i dalje je nedovoljno istražena i teško ju je dokumentirati. Dok se istraživanje mirisa kao kulturnog fenomena već neko vrijeme razvija, prije je ono bilo rasuto po raznim disciplinama.
- U projektu smo uspjeli okupiti stručnjake za mirise iz različitih područja poput povijesti, povijesti umjetnosti, kemije i znanosti o baštini - rekla je Leemans o radu istraživača koji djeluju u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini.
Na praktičnoj razini, rekao je Tullett, miris može biti moćan alat koji pomaže ljudima da se povežu s prošlošću. Muzeji i mjesta baštine mogu se koristiti mirisima da bi izložbe bile upečatljivije i pamtljivije. - Mirisi ljudima omogućuju opipljivu, autentičnu i stvarnu vezu s prošlošću - rekao je Tullett.
Kako bi iskopali povijesno znanje i „svjedočanstva nosom” iz skupa od otprilike 43.000 slika i 167.000 povijesnih tekstova na šest jezika, istraživači su obučili modele umjetne inteligencije da pronađu reference na mirise u tekstovima i slikama iz razdoblja od 16. do početka 20. stoljeća. Na temelju toga izradili su grafove znanja, strukturiranu mrežu međusobno povezanih informacija koja povezuje podatke i stavlja ih u kontekst.
Inspirirani Japanom
Još prije Svjetske izložbe, istraživači tima ODEUROPA razmjenjivali su ideje s istraživačima iz Japana te su ih inspirirali japanski inovativni postupci usmjereni na očuvanje mirisa.
- Japan je inspirativan primjer razmišljanja o mirisu kao baštini - rekla je Leemans. Japansko Ministarstvo okoliša 2001. godine sastavilo je popis 100 prepoznatljivih pejzaža mirisa te zemlje, od magle koja za svježih ljeta okružuje regiju Kushiro do bijelih bresaka brežuljaka visoravni Kibi i mirisa korejske kuhinje u četvrti Tsuruhashi u Osaki.
To je inspiriralo tim ODEUROPA da promisli dublje o tome kako pejzaži mirisa mogu odražavati određeni identitet, mjesto i sjećanje. - Pejzaži mirisa su važna mjesta koja bi trebala biti zaštićena i imati posebnu vrijednost - rekla je Leemans.
Mirisi su nekad bili puno veći dio japanske kulture, tvrdi Maki Ueda, pionirska japanska olfaktivna umjetnica čiji je rad također inspirirao europski tim. Tijekom razdoblja Heian, prije više od tisuću godina, mirisi se nisu koristili samo kao parfem, već i kao oblik društvene signalizacije i prenošenja informacija, objašnjava Ueda.
Uključivanje zaboravljenog osjetila
Leemans se slaže da je njuh osjetilo koje je dosad bilo nezasluženo zanemareno, no tvrdi da sad možda ponovno dobiva na važnosti. - Većina ljudi ima veliko znanje mirisa koje obično ne koriste - rekla je.
Da razgovor tu ne stane, Leemans je u Osaki ostavila svoj avatar temeljen na umjetnoj inteligenciji. Njezina digitalna verzija nastavit će predstavljati istraživanje projekta ODEUROPA i odgovarati na pitanja posjetitelja do završetka ovogodišnje Svjetske izložbe.
Autorica: Kaja Šeruga
Istraživanja u ovom članku financira EU-ov program Obzor. Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Više informacija: