Prenamjena neobrađenog zemljišta u poljoprivredno radi proizvodnje hrane povećava emisije CO2 i dodatno opterećuje siromašne nacije koje već plaćaju najveću cijenu globalnog zatopljenja, upozorava studija i poziva na uravnoteženje dviju težnji.
POGLEDAJTE VIDEO: Pamučni eko-omoti od pčelinjeg voska
Studija stručnjaka s državnog sveučilišta u američkoj saveznoj državi Arizoni (Arizona State University, ASU) analizirala je nekih 1500 ugovora o zemljištu, točnije 37 milijuna hektara zemljišta diljem jugoistočne Azije, Latinske Amerike, Afrike i istočne Europe. Analiza je pokazala da su poljoprivredna zemljišta emitirala oko 2,3 gigatona ugljičnog dioksida.
Propisima bi se mogla ograničiti prenamjena zemljišta u poljoprivredno kako bi se zaštitile šume, a što bi smanjilo emisije za 0.8 gigatona, kaže se u studiji objavljenoj ovaj mjesecu časopisu Nature Food.
- Nerealno je reći da više ne možemo prenamjenjivati zemljište u poljoprivredno s obzirom na to da svjetsko stanovništvo raste, posebice u zemljama u razvoju. Istodobno moramo smanjiti emisije CO2 i nastaviti razvoj poljoprivrede - kaže Chuan Liao, asistent profesor na Školi za održivi razvoj sveučilištu ASU.
Nagli rast cijena hrane u 2007. godini bio je okidač za kupnju zemljišta kako bi se povećala sigurnost hrane s time da su bogatije nacije i međunarodne korporacije ugrabile zemlju od siromašnijih nacija. Općenito, vlasništvo nad zemljom koncentrirano je u rukama šačice ljudi u svijetu tako da jedan posto velikih upravlja s više od 70 posto poljoprivrednih imanja, prema studiji iz 2020.
Društveno-gospodarske posljedice takvih ugovora jasne su i prijete opstanku malih farmera, a propisi kojima bi se ograničila šteta za okoliš rijetko se donose jer je cilj proizvesti sve više hrane, kaže Lao. Na pitanje kako onda pomiriti potrebu za poljoprivrednim razvojem, posebno u zemljama u razvoju, a pritom čuvati okoliš, odgovor je - uravnotežiti dvije potrebe.
Razvoj poljoprivrede treba poticati na zemljištu s niskim vrijednostima ugljičnog dioksida te obnoviti napuštena poljoprivredna zemljišta. Ugljični dioksid glavni je krivac među plinovima s učinkom staklenika za rast temperature planeta. Ukupne emisije ekvivalenta CO2 (GtCO2e) u 2019. dosegnule su rekordnih 59,1 gigatona, prema podacima Ujedinjenih naroda.
Poljoprivreda i krčenje šuma odgovorni su za gotovo četvrtinu plinova s učinkom staklenika u svijetu i to je više od udjela transportnog sektora. Tako je pandemija koronavirusa oštro upozorila na učinak brze urbanizacije i deforestacije i ta dva kretanja pridonijela su i širenju zaraznih bolesti.
Prošlog tjedna ekološka organizacija World Wide Fund (WWF) objavila je da je u 13 godina planet izgubio tropske šume u količini koja odgovara veličini Kalifornije. Vodeći razlog kršenja šuma je komercijalna poljoprivreda, kaže WWF.
Da bi se udovoljilo povećanoj potrebi za hranom nužno je povećati prinose postojećih polja te ojačati zakone kojima će se ograničiti prenamjena zemljišta. Na taj način zaštitit će se šume koje su pluća svijeta, a pritom treba omogućiti poljoprivredni razvoj na zemlji niske vrijednosti CO2.
- Pandemija Covida pokazala je na hitnost obiju potreba: očuvanja planeta i sigurnosti hrane - rekao je Lao.