Kuća u Samoboru je naša, gradio ju je moj tata i u njoj smo proveli cijelo djetinjstvo. Nakon završenog fakulteta ja sam dobila malu garsonijeru u lijevom krilu kuće, koja se tijekom godina i kako je rasla naša obitelj proširivala na još neke prostorije i tavanski dio, kaže nam Helena Noršić Patrčević, diplomirana arhitektica i ponosna majka tri sina. Obiteljsko gnijezdo tamo je savila sa suprugom Dejanom, poznatim hrvatskim Ironman triatloncem. Kuću su uređivali postupno, dio po dio.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Najveći dio napravljen je 2010. godine, kad su garsonijeri dodani tavanski prostor i moja nekadašnja djevojačka soba. Bilo je tu puno grubih radova, od probijanja nosivih zidova do izvedbe galerije za spavanje, ubacivanja novih krovnih prozora, izvedbe terase, nove kupaonice i slično. Tijekom godina se još mnogo toga promijenilo i dodalo poput krovne terase, uredskog prostora u prizemlju... - objašnjava nam Helena i dodaje kako u desnom dijelu kuće žive njezini roditelji, a u lijevom dijelu suprug, djeca i ona.
- Bilo je puno rušenja zidova, kako bi se spojili prostori koji su bili u drugom dijelu kuće. Nasreću, tata je i statičar pa je to odrađeno vrlo stručno. Kako je kuća vertikalno podijeljena na dva dijela, nije se mogao dobiti jedan veliki prostor, nego se stan sastoji od niza manjih prostora, podijeljen na tri etaže. U prizemlju se nalaze moj i suprugov ured, mala kupaonica i vešeraj. Na katu su blagovaonica s kuhinjom, dnevna soba, uz koju je velika terasa, naša i dječja kupaonica te dječja soba. U potkrovlju je naš i dječji spavaći dio te krovna terasa koja ljeti služi i za spavanje pod vedrim nebom - otkriva Helena.
Smatra da okosnicu svake prostorije u domu čine ljudi i njihove životne navike, a njihove obiteljske su da vole prostore koji nisu pretrpani suvišnim stvarima i one koji se lako održavaju.
- Iz tog razloga je sav namještaj odignut od poda i ovješen na zidove, kako bi se podovi lako mogli prebrisati. Također, vrlo je bitno od čega je napravljen namještaj koji nas okružuje, jer to je materijal koji 'udišemo' dok boravimo u prostoru i važno je da je on prirodan, bez formaldehida i štetnih otapala, bez sitnih čestica mikroplastike i slično - naglašava naša sugovornica.
Ne vole ni suvišne ukrase, jedna lijepa velika vaza s buketom cvijeća, zidni mural u obliku tapete i zanimljiva lampa ili foteljica sasvim su dovoljni da prostor izgleda interesantno i personalizirano, dodaje.
Heleni su materijali izuzetno bitni za samo uređenje pa općenito puno koristi prirodne materijale u uređenju, poput masivnog drva, keramike, vune i slično.
- To su najtrajniji i najzdraviji materijali te najmanje zagađuju okoliš u kojem živimo. Najgore je kad ljudi kupuju 'privremeni' namještaj od jeftinih, nekvalitetnih materijala i onda to nakon dvije, tri godine završi na otpadu. Ormar u dnevnom boravku je radio stolar s kojim već dugo surađujem i koji se specijalizirao upravo za namještaj od masivnog drva - govori Helena, koja jako voli i tapete.
- Prostoru daju taj neki 'wow' efekt, a volim ih i zbog toga što zid djeluje čisto i lako se održava. Nikad u svojim projektima ne koristim tapete s uzorkom koji se ponavlja, kao što su se nekad davno uređivale sobe u bogatijim kućama, nego uvijek koristim tapete koje predstavljaju jednu veliku sliku - svojevrsni mural na zidu. Sve tapete sam nabavila u Italiji u dućanu IconDesignSolution u Trstu, s kojim već godinama surađujem - dodaje arhitektica.
Sav namještaj, poput stolica u dijelu za blagovanje, stol i lusteri su pomalo neobična dizajna, no Helena kaže kako je cijeli namještaj pomno biran i kupljen većinom u Trstu, dok je dio rađen po mjeri. Lijepu cjelinu čine, primjerice, bijeli ormarići u radnoj sobi koji idu do stropa.
- Napravili smo to iz dva razloga - da se dobije dodatni spremišni prostor i da se gore ne skuplja prašina. U gornjim ormarićima se nalaze stvari koje se rjeđe koriste, poput ukrasa za bor, dječjih kostima za maskenbal i slično - govori nam Helena.
Unatoč ugodnom uređenju, njen najdraži dio stana su dnevni boravak i terasa koja gleda na šumu i park.
- Posebno sam ponosna na to da je gotovo svaki dio stana dobro iskorišten i da imamo puno prirodnog svjetla. Spavaći dio nalazi se u potkrovlju i taj prostor koristi se samo za spavanje. Djeca imaju odvojenu sobu za rad i igru od one u kojoj spavaju, tako da je stvarno ugodno kad navečer dođete u čisti i prozračeni prostor lišen suvišnih stvari - govori Helena.
Primjerom svoje adaptacije želi osvijestiti ljude da više razmišljaju o preuređenju nekog starog postojećeg objekta, nego o kupovini novog.
- Vrlo često je novogradnja lošije rješenje od renoviranja stare kuće ili stana. Stari prostori, osim što su često i viši, imaju i neke druge kvalitete, kao što su dobro prirodno osvjetljenje, prozračivanje, orijentacija, kvaliteta materijala i slično. Žalosno je gledati kako puno kuća propada, a pored ili na mjestu njih grade se velike predimenzionirane zgrade. Bitno je da se i što više zelenila posadi kod gradnje nove kuće, kako bi se nadomjestio onaj komadić prirode koji smo oduzeli. Dobro riješeno zelenilo nam pruža privatnost, zaštitu od buke i pročišćuje zrak. Mi se tako trudimo da obogatimo i ulicu u kojoj živimo, pa smo već zasadili velike bambuse u tegle ispred i svi nas već znaju po tome - završava Helena.