Novinar Washington Posta Steph Fairyngton kaže kako su on i supruga Sabrina primijetili kod četverogodišnje kćeri Marty stalnu potrebu za fizičkom bliskošću koja je bila pretjerana, a malena je stalno gurala prstiće i druge predmete u usta.
POGLEDAJTE VIDEO: Joga u snijegu
- Kao netko tko se bori protiv tjeskobe, znao sam prepoznati paniku u našem malom stanu u Brooklynu. Sabrina radi u bolnici kao socijalna radnica, a ja sam preuzeo ulogu kućanice i učiteljice. Morali smo nešto poduzeti - piše Steph dodajući kako je s početkom pandemije počeo čitati radove svjetski poznatog učitelja meditacije Jona Kanbat - Zinna te meditirati i pratiti vježbe iz knjige “Full Catastrophe Living”. Tvrdi kako mu je to pomoglo da smiri um i tijelo, a istu je praksu htio podijeliti i s Marty.
No bio sam svjestan da ću je teško natjerati da mirno sjedi i kontemplira između dijafragmalnog disanja te da ću joj lakše objasniti da je jogurt isto što i sladoled. Lani sam u rutinu uspavljivanja uveo rutinu u kojoj triput duboko udahne te u tišini razmišlja o zahvalnosti. U to sam vrijeme radio za tvrtku koja se posvetila uklanjanju pandemije stresa i sagorijevanja na poslu te sam učio nove i nevjerojatne stvari o zdravstvenim učincima meditacije, nastavlja Steph.
Kaže kako je djevojčicu nova rutina zabavljala, i nakon nekoliko dubokih udaha zaista je izgovorila na čemu je sve zahvalna. No ubrzo je sve preraslo u smijuljenje i hihot te razine sarkazma koje bi čovjek prije pripisao tinejdžerici nego malom djetetu.
- Kad sam ja iskusio duboko "om", smijala se i oponašala me smiješnim zvukovima. Kad sam je pitao na čemu je zahvalna, rekla bi da je zahvalna na sladoledu i prdežima. Tad bi glasno otpuhnula kroz nos, a ne kroz usta kako sam joj rekao - pojašnjava Steph.
Obratio se psihologinji za dječji razvoj Phyllis Cohen pitajući je što čini pogrešno.
- Pa morate im prići na razini na kojoj su oni. Mala djeca poput Marty žive u svijetu mašte i imaginativne igre, pa im se ondje morate pridružiti. Ako Marty voli puhati balončiće, zabavan način da je naučite dijafragmalnom disanju je pretvarajući se da držite veliki štapić napunjen sapunicom i od nje tražite da napuše izmišljeni balončić od sapunice, pojašnjava Steph dodajući kako je na kraju prošle godine ipak odustao od meditacije s djetetom jer je odlučio problemu pristupiti na primjeren način.
- Studije su pokazala da uključivanje meditacije u svakodnevnu rutinu pomaže smanjiti tjeskobu i stres i omogućuje nam drugačiji odnos prema nekim svojim iskustvima te nam ostavlja prostora za bolju reakciju, pojašnjava Maria Gehl, voditeljica projekta Mindfulness in early childhood za neprofitnu organizaciju Zero to Three koja pomaže bebama da lakše krenu u život.
- U jednoj studiji meditacija je čak pomogla djeci predškolskog uzrasta da poboljšaju prosocijalno ponašanje i smanje nasilje, nastavlja Daniel J. Siegel, osnivač Mindsight Instituta na UCLA-u.
Steph je nastavio razmišljati kako približiti meditaciju malenoj Marty i naišao je na metodu Scotta L. Rogersa SoBe Mindful Method koja se može primijeniti na sve dobne skupine. Riječ je o temeljnim aspektima našeg tijela i kako ono reagira na našu povezanost sa prirodom.
- Sunce je naša svjesnost, vjetar je naš dah, drvo je naše tijelo i tako dalje. Kad sam telefonski razgovarao s Rogersom, autorom knjige The Elements of Mindfulness, ljubazno mi je objasnio kako bih mogao svojoj kćeri približiti meditaciju na zabavniji i plodniji način.
Ja sam drvo
Marty i Steph su započeli s vježbom ispred drvoreda u Sunset Parku u Brooklynu. Rogers je Steph rekao da će joj to pomoći u uviđanju povezanosti s prirodom, a ljepota te veze, kaže Siegel, jest u činjenici da umanjuje osjećaj izolacije i straha od samoće koji svi osjećamo zbog pandemijskih mjera i distanciranja od onih koje volimo.
- Imajući to na umu, Marty i ja smo se pretvarali da su nam prsti snažno korijenje respektabilnog drveća. Zatim smo se polako dizali iz čučnja do uspravnog položaja. Duboko smo udahnuli, lagano rastegnuli ruke preko glave, micali prste i ruke kao grane na vjetru i potom izdisali puštajući ruke da se spuste niz tijelo, opisuje Steph.
- To nije samo imitacija, nego stvarno uživljavanje. Djetetov osjećaj da stvarno može postati drvo vrlo je važan - istaknula je profesorica psihologije Lisa Miller.
Marty se toliko uživjela da je na kraju pala srušena snažnim vjetrom i tražila da je podignem.
Ja sam vjetar
Kad je konačno stala na noge, Steph i Marty su ponovo duboko udahnuli šireći ruke iznad sebe kao grane, a zatim su ih naglo privlačili na prsa s izdisajem. Ponavljali su Rogersove riječi: Grane van, grane unutra, dišem kao vjetar.
- Zatim je, naravno, tornado Marty poslao na drugi kraj parka i morao sam je loviti kako bismo konačno napravili i zadnji dio vježbe, smije se Steph.
Ja sam Sunce
Kad ju je konačno uspio uloviti, raširili su ruke pred sobom i ispružili dlanove ispred prsa tako da se dodiruju palčevi i prsti su rašireni.
- Zatim smo podignuli ruke i raširili ih kao zrake sunca preko neba. To smo napraviti triput, želeći sreću sebi, voljenima i cijelom svijetu. Marty ne bi bila sretna da nije ubacila i dodatnu želju da joj najbolja prijateljica Ella dobije na dar Anninu haljinu pa da se zajedno mogu igrati Else i Anne iz animiranog filma Frozen. I jesti sladoled, nasmijao se Steph.
Kaže kako se Marty nakon što su redovito počeli primjenjivati tehniku polako primirila. On, malena i supruga su preboljeli COVID - 19, a broj slučajeva u New Yorku je počeo stagnirati. Polako su krenuli družiti se s prijateljima i članovima obitelji, no vjeruje kako će ovo rano upoznavanje s meditacijom njegovoj kćeri puno više pomoći u budućnosti.
- Za sad, naša obična mala rutina sasvim lijepo djeluje i bolja je od one prve metode koju sam koristio: 'Budi mirna, budi tiho, diši'. Ovo donosi zabavu u našu vezu i u kućanstvo i smatram da je kritično u ova teška vremena - zaključio je on.