Paul Curnow i njegova supruga Kate vraćali su se s djecom sa sportske utakmice kući jedne subote u ožujku 2017., kad im se njihov osmogodišnji sin Finley požalio da 'vidi dvostruko' na semaforu.
Najmlađi od trojice sinova, Finley je do tada bio zdrav i veseo dječak, s 'opakim' smislom za humor i odličnom maštom, ali je bio sramežljiviji od svoje braće, prisjećaju se danas njegovi roditelji.
POGLEDAJTE VIDEO: Priča hrabre Melanije Mešić
Kad je Finley sljedeće noći 'gotovo zaspao za stolom za večerom', njegov otac Paul pomislio je kako nešto doista nije u redu.
- Moja supruga Kate i ja nismo puno razmišljali, sutradan smo ga odmah odveli okulisti da mu provjeri vid. No, on nam je samo rekao da Finley vidi dobro, ali da trebamo otići dalje na pregled, oftalmologu, da bi nakon njega završili i na bolničkom pregledu - kaže Paul.
On je morao ići na posao, a njegova je supruga otpratila sina u bolnicu na pregled.
- 'Nešto ozbiljno nije u redu', rekla mi je kad me nazvala - sjeća se Paul.
Najgora moguća dijagnoza
Magnetska rezonanca te srijede popodne utvrdila je da je Finley ima neizlječivi tumor, difuzni intrinzični pontini gliom (DIPG), neoperabilni tumor na mozgu koji je 'jedan od najaktivnijih, ako ne i najagresivniji rak u djetinjstvu', prenosi news.com.au.
Ta rijetka vrsta tumora pogađa djecu u dobi između 5 i 10 godina, a statistike pokazuju kako nikada nijedno dijete nije preživjelo DIPG.
Finley je proveo pet dana u bolnici, kada je uzeta biopsija tumora - koji je počeo pritiskati njegove matične stanice, utječući na njegov vid i čineći ga umornim. Zatim je započeo krug ciljanog zračenja, kako bi dobio nešto vremena na životu koje može provesti sa svojom obitelji.
Obitelj je potom ušla u ono što je Paul Curnow opisao kao 'šest mjeseci potpune blokade', uključujući krug ciljanog zračenja i sudjelovanje u programu UNSW-a i Dječjeg instituta za rak koji su koristili lijekove kako bi smanjili tumor.
- Većinu smo vremena provodili kod kuće, a povremeno bi ga dolazili posjetiti Finleyevi prijatelji, Levon i Charlie. On je samo želio biti kod kuće, družiti se sa svojim roditeljima, braćom i prijateljima - kaže njegova mama Kate.
Bol koja ne prolazi
Jedna od najčešćih stvari koje njegovi roditelji danas pomisle je 'kakav bi bio danas da je živ?' Gledamo tu drugu djecu koja su odrasla i ne možemo si pomoći, kažu shrvani i dalje istom boli.
Finley je u travnju 2017. napunio devet godina, a do kraja srpnja njegovo se stanje drastično pogoršalo jer je tumor prebrzo rastao.
Otprilike u prvom tjednu kolovoza izgubio je sposobnost govora i to nam je bio najteži trenutak, kao i njemu. Šest mjeseci od dana dijagnoze, 15. rujna, okružen obitelji i voljenim psima, Finley je nažalost preminuo.
- Bili smo kod kuće, supruga i ja, i ujutro smo samo ležali s njim i on je prestao disati i to je bilo to. Ali na kraju je bilo vrlo mirno - kaže Paul.
Iako je to bilo 'užasnih' šest mjeseci, rekao je da je to 'zapravo bilo i lijepo vrijeme, jer ništa drugo nije bilo važno osim da su zajedno'.
- Sve oko nas bilo je nebitno, vijesti, stvari koje su se događale, dnevne stvari. Tako smo se zapravo samo začahurili i usredotočili na njega i našu obitelj - ističe Finleyev otac.
Nakon Finleyjeva pogreba, koji je obitelj održala kod kuće, obitelj nije znala što dalje raditi.
Nakon što je Paul čuo za prijatelja koji organizirao dobrotvornu vožnju motorom u Vijetnamu, stupio je u kontakt s organizatorima i pokrenuo prikupljanje sredstava Fair Warriors putem Dječjeg instituta za rak.
Gospodin Curnow - zajedno s Finleyjevom obitelji i prijateljima - nikada nisu prestali raditi na ostavštini neprežaljenog dječaka sudjelujući u moto događanjima u Vijetnamu, Novom Zelandu, rijeci Margeret i ovogodišnjoj vožnji Endure for a Cure u Sydneyu te su prikupili 150 tisuća dolara za istraživanje raka djece.
Iako je 'izazovno' prikupljati sredstva za rak djece zbog traumatičnosti većine priča, gospodin Curnow smatra da je to važno jer 'ono što naučite iz toga kako možete liječiti rak u djetinjstvu apsolutno ima velik utjecaj na to kako možete liječiti rak odraslih'.