Zemlja izlazećeg Sunca. Čistoće. Reda i mira. Sigurnosti. Pristojnih ljudi. Japan. Dva tjedna, točnije punih 12 dana provela sam u toj predivnoj zemlji i sve što mogu reći je da sam i dalje pod dojmom. Kao da sam došla na svoje. Među svoje. U mjesto gdje je sve posloženo. Gdje sve ima svoje mjesto. Gdje je sve jednostavno. A opet je istovremeno toliko čarobno i krije toliko magije u sebi - u svakom kutku tih predivnih šarenih ulica. Da se možeš beskrajno diviti baš svemu. Možda je to samo moj subjektivni dojam, ali mislim da bi se većina ljudi koja je tamo otputovala složila sa mnom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Moj put počeo je 11. i završio 25. travnja, a posjetila sam Tokio, Fujikawaguchiko, točnije grad pored planine Fuji, Kyoto, Naru i Osaku. Plan da idemo tamo prijateljica i ja imale smo još početkom prošle godine, a krajem iste smo krenule u realizaciju.
Kupile smo karte i čekale početak 2026. da sve organiziramo. No tu smo se, moram priznati, dosta iznenadile. Naime, kad smo počele planirati put, shvatile smo da nismo samo mi očarane tom zemljom. Svako malo na društvenim mrežama iskakale su nam objave domaćih i stranih influencera kako putuju u Japan. Prvo smo mislile da je to samo do algoritma jer smo često "guglale" što tamo posjetiti, ali onda smo shvatile da nije do toga, nego da je to jednostavno sad trend. Svi idu u Japan. Čak su počele i razne sprdnje na tu temu. Nema tko ovoga proljeća nije bio u Japanu.
Ali zašto baš sad? Iskreno, nisam ni ja 100 posto sigurna. Ali vjerojatno je jedan od razloga što je karta dosta pristupačna (može se naći za oko 600 eura), ali i do toga što je njihova valuta (jen) pala i sve je tamo puno jeftinije nego u Europi. Smještaji su smiješno jeftini, a o hrani da ne pričam. Isto tako, Japan je bio među posljednjim zemljama koje su otvorile svoje granice nakon pandemije koronavirusa, tako da vjerujem da je i to jedan od faktora. Zemlja je također pomalo egzotična, a sva hrana koja je sad u trendu tamo je original (matcha, sushi...). Slično je i s kozmetikom. Japanska kozmetika slovi za jednu od najboljih na svijetu, a sve njihove kreme i maske su im brutalno jeftine.
Također, tu je i vizualni dojam. Gdje god da staneš i slikaš se, sve ispadne "Instagram wow". Od gradova koji brutalno svijetle po mraku, drvoreda japanskih trešnji, bambusovih šuma, pa sve do hramova. Sve je neobično, drugačije i jako fotogenično. Ta zemlja kao da je stvorena za Instagram fotke. Slika jednostavno ne može ispasti loše jer je sve oko tebe već savršeno.
Kako sam u Japanu provela neko vrijeme i prošla kroz mnogo različitih iskustava, evo što se tamo stvarno isplati vidjeti i doživjeti.
Hrana
Sve što smo tamo probale bilo je užasno fino. Ramen, sushi, tonkatsu, Wagyju, miso juha, matcha, mochi... Ma sve. Jednostavno nemam primjedbe. Sve je svježe i savršeno pripremljeno bez ijedne pogreške. Jako se pazi na kvalitetu sastojaka, ali i na higijenu. Jednostavno je sve na nivou, a kvaliteta se osjeti u svakom zalogaju. Jedini problem nekima može biti veličina porcija (oni jedu do 80 posto sitosti).
No mi smo samo na dva mjesta imale 'problem' s tim. Prvi put je bilo kad smo išle jesti pizzu u njihov talijanski restoran. Pizze su bile jako male, ali smo uzele još jednu po pola te se zasitile. S obzirom na cijenu te hrane stvarno se ne možemo požaliti. Manje je, ali i jeftinije. Sljedeći put to je bilo u Kamakuri. Isto je porcija bila mini, ali sve je, ponavljam, i dalje jako fino. Uglavnom je hrana u restoranima top. Vjerovali ili ne, isto je i s hranom iz trgovina-konbinija (7eleven, Family Mart i Lawson). Njihovi sendviči s jajima su hit. I uvijek su svježe pripremljeni. U početku sam se malo i bojala to jesti. Jer ono - jaja, bakterije, dućan. Ali ne, sve je toliko savršeno napravljeno da nemaš brige.
U tim trgovinama imaju i hrpu hrane za ručak, piletine s rižom, noodle i razna njihova čudesa koja je i teško prepoznati što su, ali je to uglavnom kombinacija algi, riže, mesa i ribe te raznih varijacija na tu temu. To je uglavnom ono što oni svakodnevno jedu. Ali Wagyju govedina... Za to tek nemam riječi. Vrhunski steak, rapsodija okusa. Savršeno.
Priroda
U svakom gradu imaju prekrasne velike parkove koji na prvu djeluju kao da si u prašumi. Biljke i drveća su prekrasna, a o japanskim trešnjama (sakurama) da ne pričam. Divne su. I jako fotogenične te jednostavno čine grad čarobnim. Tamo doslovno možete uslikati sliku s desktopa. Toliko je prekrasno. Bambusove šume su isto divne, kao i drvoredi japanskih javora.
Ta njihova jezerca, a tek planina Fuji... To je priča za sebe.
Sve je toliko očaravajuće da mi se na trenutak učinilo da sam uskočila u neku slikovnicu. Sve je fenomenalno uređeno i vidi se da stvarno brinu o tome. Baš živopisni prizori kakvi se ne mogu pronaći na svakom ćošku. Tu predivnoću doživjele smo i u Nari - gradu jelena. Oni se slobodno šeću po cijelom gradu i po parku koji je njihovo stanište.
Možete ih vidjeti kako hodaju po cesti, prelaze zebru i nitko s tim nema nikakvih problema. Turisti ih hrane keksićima, a Japanci su ih naučili da se prvo naklone kako bi ih dobili. Nešto predobro. Svakom jelenu smo se klanjale i zaista su nam i uzvratili. Samo što mi nismo imale keksić. Ha, ha.
Shopping
Ovo je jedna od rijetkih zemalja na svijetu u kojoj možete obaviti brutalno jeftin i kvalitetan shopping. I meni je iskreno žao što nisam kupila više toga. Hit su njihovi oštri noževi, second hand odjeća, a pogotovo dizajnerske torbe koje su ful snižene, a izgledaju kao da su upravo izašle iz tvornice. Kozmetika da ne pričam, užasno kvalitetna, a prejeftina. Shiseido, Hada Labo, Sana, Melano CC..., sve su to brendovi koji čine čuda za kožu, a stoje od 6 do 7 eura. Hrana i slatkiši su također jako jeftini.
Suveniri su isto, maltene pa besplatni. Jedino što i tamo drži cijenu je matcha. Čak je ni tamo nema ispod deset eura ako želite da je kvalitetnija i da nije izmiješana sa svim i svačim. Ali opet, isplati se. Hit su im i Onitsuka Tiger tenisice. Doslovno svatko tko dođe tamo si ih kupi. Navodno su jako kvalitetne, a u njihovim trgovinama se redovito stvaraju gužve i redovi. I one su odnedavno baš svjetski hit.
Organiziranost i čistoća
Kad dođete u Japan, vi znate da ste došli u zemlju reda. Tu nema kašnjenja, svi vlakovi dolaze na vrijeme. Ako kasni i minutu, oni se milijun puta ispričavaju. Shinkansen ide kao metak (ne zove se bez veze "bullet train") i postiže brzinu od 300 km/h. U metroima i na željezničkim stanicama je sve detaljno raspisano i na engleskom i na japanskom. Ne možeš fulati. Kad se čeka vlak ili na redu u trgovinu, oni stoje u redu. Nema guranja. A čistoća tek. To je jedan poseban nivo. Koševa za smeće gotovo da nema nigdje, a sve je besprijekorno čisto. Oni smeće nose sa sobom doma, a imaju i radnike koji im doslovno usisavaju podzemnu. Onda je sve jasno. Javni toaleti također, čišće je nego kod nekih ljudi doma. To je na tolikoj razini da se ne bojite sjesti na WC školjku. Auti također, svi koji prolaze cestom blistaju. Tamo valjda nema prljavih auta, možda negdje na selima. Ali u gradovima su svi izglancani toliko da možete vidjeti svoj odraz u njemu.
Pristojni ljudi
Japanci se jako vole zahvaljivati. Arigatou gozaimasu sam čula 68 tisuća puta. I kad ulazite i izlazite iz trgovine zahvaljivanje je obavezno. Ali ne samo arigatou, nego arigatou gozaimasu - što je "hvala puno". Kad ste u restoranu, vi ćete dobiti najbolju moguću uslugu koju možete zamisliti. Potrudit će se da se osjećate kao doma. Tu nema nikakve živčanosti, nervoze ili nešto slično. Svakom gostu se posvete. A ako u Japanu izgubite novčanik, velika je šansa da će završiti u policiji sa svim novcem unutra.
Također, kondukteri i vozači vlakova se često naklone putnicima pri ulasku ili izlasku. Mi smo doživjele da se kondukter u vlaku šetao, dolazio na početak svakog vagona vlaka i naklanjao se ljudima. Ukratko, oni su užasno disciplinirani i kod njih nije poželjno isticati se ili stvarati dramu.