Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: 'Ovlaživači zraka su vrlo važni u borbi protiv zaraze koronom'
Postoje djeca kojima Halloween nije nimalo zabavan, već ga smatraju zastrašujućim, djeca koja mrze klaunove, djeca koja loše reagiraju na bilo koga tko nema standardno ljudsko lice. Isto tako, neki mališani strahuju od maski, a nažalost, živimo u vremenima kada takve maske na odraslim ljudima i svojim vršnjacima gledaju stalno.
POGLEDAJTE VIDEO - zašto se neki ljudi boje klaunova:
Promatraju svoje roditelje dok s maskama na licu dolaze i odlaze, gledaju susjede, ljude s maskama vide i na televiziji, a sve to za neku djecu može biti vrlo uznemirujuće, zastrašujuće ili još jedan izvor tuge, upozoravaju stručnjaci.
Roberto Olivardia, profesor psihologije na Medicinskom fakultetu Harvard, rekao je da čak jedan posto djece može patiti od tzv. 'maskafobije', straha od bilo kakvih pokrivala na licu, a koji traje duže od šest mjeseci.
Olivardia kaže kako je jedan od razloga zbog kojeg se neki mališani boje maski - nemogućnost prepoznavanja i čitanja nečijeg lica.
Tom tematikom godinama se bavi i Kang Lee, profesor primijenjene psihologije i ljudskog razvoja na Sveučilištu u Torontu, koji proučava razvoj vještina prepoznavanja lica kod djece.
- Odrasli ljudi mogu prepoznati o kome se radi iako je polovica lica te osobe prekrivena, prepoznaju strukturu lica. Djeca te vještine počinju razvijati u dobi od šest godina, ali, rekao bih, tek u dobi od 14 godina dosežu razinu odraslih u prepoznavanju lica - kaže Kang Lee.
Objasnio je da djeca mlađa od 6 godina imaju tendenciju obraćati pažnju na pojedine značajke, umjesto da osobu prepoznaju kao cjelinu. Na primjer, obraćaju pažnju na veličinu nosa ili oblik oka.
Rađene su studije u kojima su djeca bila zamoljena da pogledaju slike na kojima su lica bila djelomično prekrivena i te studije su pokazale da mogu imati problema s prepoznavanjem čak i poznatih lica kada neke od značajki lica nisu u potpunosti vidljive.
Primjerice, u jednom su istraživanju djeca su dobila set slika svojeg učitelja (odgajatelja), a te slike su bile pomiješane sa slikama drugih osoba. Djecu su zamolili da razvrstaju fotografije tako da samo slike učitelja budu zajedno na jednoj hrpi. Djeca od 6 godina to su mogla napraviti, ali ona od 5 i 4 godine života nisu.
Stavite je i skinite nekoliko puta da im pomognete
Catherine J. Mondloch, profesorica psihologije i direktorica laboratorija za percepciju lica na Sveučilištu Brock u Ontariju, pojasnila je kako pomoći djeci koja strahuju od maskama prekrivenih lica.
- Ako ste tek počeli nositi maske, stavite je i skinite nekoliko puta, tako da dijete vidi da je to još uvijek njegov tata ili mama - rekla je.
- Navikli smo dobivati mnoštvo različitih informacija s lica, od toga koliko godina ima neka osoba, kakve su joj emocije pa do općeg prepoznavanja i identiteta, odnosno jesmo li se upoznali s tom osobom prije ili ne. Sve te vještine opažanja poboljšavaju se tijekom djetinjstva - dodala je.
Kaže kako mala djeca češće rade greške u tumačenju nečijeg izraza lica, miješaju emocije. Na primjer, vide li nečije tužno lice pomislit će da je ta osoba prestrašena.
- Stavljanjem maski, djeci smo posebno otežali čitanje emocionalnih signala, a to je, opet, uznemirujuće. Dakle, ako nosite masku, obavezno vrlo jasno objasnite djetetu o čemu se radi - napomenula je i dodala kako djeca s autizmom, hiperaktivna djeca s poremećajem nedostatka pažnje i ona sa socijalnom anksioznošću mogu biti posebno ranjiva i osjetljiva.
Dr. Harold Koplewicz, predsjednik Instituta za dječji um, poručuje roditeljima da je važno djeci objasniti kako ljudi nose maske jer tako pomažu drugima, jer bi u protivnom neka djeca mogla misliti da ih nose zato što su opasni.
- Djeca bi to trebala shvatiti kao čin društvene odgovornosti. Moglo bi pomoći i ako nošenje maski usporedite s pranjem ruku, kao nečim što radite da se zaštitite, ali i kako biste zaštitili druge - pojasnio je.
- Važno je najprije djetetu potvrditi da može biti neugodno kad ne znamo što ili tko stoji iza maske. Također, dijete može nositi vlastitu masku, možda čak i zastrašujuću, jer na taj način će shvatiti da iako nosi zastrašujuću masku, on je i dalje dobra osoba - dodao je.
Za liječenje fobija psiholozi se često oslanjaju na terapiju izlaganjem, a dr. Christopher Willard, psiholog iz Cambridgea u Massachusettsu, predlaže roditeljima da isprobaju neformalnu verziju s maskama.
- Birajte zabavnu tkaninu, pustite djecu da ih dizajniraju za sebe i svoje roditelje. Neka to bude zabavna aktivnost i igra. Vježbajte ih stavljati i skidati pa ih nosite po kući radi zabave. Pokušajte čitati izraze lica po očima dok je maska na licu... Ovakve stvari to sve malo normaliziraju i čine manje zastrašujućim - savjetovao je.
- Pohvalite djecu kada postavljaju pitanja i podsjetite ih da uvijek mogu provjeriti što žele i postaviti vam dodatna pitanja - dodao je.
Doktor Willard kaže kako bi djeci moglo pomoći i povezivanje sa superherojima - objasnite djeci da su liječnici i medicinske sestre heroji koji štite i pomažu drugim ljudima, a maske su dio njihove uniforme. Dodajte da i vi i djeca možete biti superheroji te štititi druge ljude od mikroba tako da ćete nositi maske neko vrijeme, prenosi The New York Times.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Zašto nas psi ližu? Stručnjaci dekodirali što nam time govore
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom: